Neda Ukraden dosad je objavila preko 20 albuma, a uz brojne nagrade koje je osvojila tokom svoje bogate muzičke karijere svakako treba izdvojiti Zlatnu pticu „Jugotona“, koju je dobila kada su njene ploče dosegle dvomilionski tiraž. Njen najveći hit, pjesma „Zora je“, koja je prevedena na 13 jezika, svrstao ju je na najbolju ligu izvođača u regionu. Iako je pjesmu dobila još 1982. godine, dugo joj je trebalo da prevaziđe mnoge prepreke na putu i da je snimi.
– Snimila sam je 1985. Kompozitor Ðorđe Novković rekao mi je nekoliko godina ranije kako ne treba više da pjevam pjesmice, već tu ozbiljnu numeru za koju me je pozvao da dođem u zagrebački „Jugoton“ i snimim je. U to vrijeme je on, sa Rajkom Dujmićem, bio najznačajniji lik na muzičkoj sceni i napisali su mi nekoliko pjesama: „Vrati se s kišom“, „Ne zovi me u ponoć“, „Reci mi gdje sam pogriješila“. I otišli smo u Milano 1982. godine da snimamo tu ozbiljnu pjesmu. Ðorđe je počeo da svira instrumental, što me je odmah ganulo, međutim, sve je upropastio kada je počeo da pjeva: „Jovane, labude, čuješ li, ne mogu bez tebe“. Rekla sam mu da je sjajna melodija, ali da taj labud nikako tu ne pripada.
Onda je zapjevao „Milane, labude“, na šta sam mu rekla da sam se tek razvela od Milana i da nema tih para za koje bih to pjevala. Isvađali smo se i pozvali Marinu Tucaković da nam pomogne, pa je dodala nekoliko stihova. A mene je ta pjesma podsjećala na neki suton, zoru i samo sam zapjevala: „Zora je svanula“, na šta me je Ðorđe pitao koga se to tiče.
-Nastavili smo svađu narednih šest mjeseci i za to vrijeme promijenili dva tima saradnika. Kada sam konačno došla u Ljubljanu da je snimam, Rajko je uradio aranžman, ali lijevom rukom. Nije mi se dopalo, što sam mu i rekla, a on se naljutio i otišao. Odlučili smo se na kraju za Matu Došana, koji je napravio onaj uvod sa Panovom frulom. Ušla sam u studio i krenula da pjevam, a kada sam čula melodiju, počela sam da plačem. Trebalo mi je sat vremena da se smirim. Ta pjesma je najuspešnija u mojoj karijeri, to je pjesma rastanka, utjehe… Pjevala sam je jednom u Australiji pred punom salom i svi su plakali, a i ja sa njima. Ona mi je toliko lijepog donijela da je postala i ostala moj doživotni zaštitni znak. Sa njom sam postala pjevač koga su priznali svi – opisala je jednom Neda.
Izvor: Kurir.rs.
