Tony Cetinski najavljuje svoj veliki koncert u Sarajevu 9. marta 2019. godine. Dan prije toga će gostovati u Zenici, a već je zakazao koncert i za beogradski stadion Tašmajdan. Pjevač svojim pjesmama osvaja srca publike širom regiona, a on govori o tome zašto ga dugo nije bilo u našem gradu, kako je bilo raditi sa Amilom Lojom, te progovara i o tome da li je danas lakše graditi karijeru. Pripreme za koncert su počele, a Tony je nestrpljiv da se predstavi ovdašnjoj publici i da svi zajedno pjevaju nove i stare pjesme.
Koncert u Sarajevu je najavljen za 9. mart 2019. Zašto vas toliko dugo nije bilo?
–Dobro, ali teško pitanje. Godinama već pokušavamo naći načina da gostujemo u BiH, ali eto tek sada se sve poklopilo da na najbolji mogući način obilježimo 30 obljetnicu „braka“ moje publike i mene. Pred nama su dva, vjerujem odlična muzička druženja u Zenici i Sarajevu. Moj bend i ja pružit ćemo najbolje od sebe, da se svi zajedno odlično zabavimo. Vjerujem kako ćemo zajedno na najbolji mogući način, nadoknaditi propušteno vrijeme.
Šta publika može da očekuje?-Emocija 103 porcije, kako bi jedan moj kolega rekao, ali i dobre zabave. Jako je puno uspomena, kojih ćemo se svi zajedno prisjetiti. U BiH sam uvijek bio odlično primljen, a svaki nastup je bio posebna priča koju i danas, na neki način nosim u sebi. Publika sa mnom uvijek može očekivati, neočekivano. Kako sam rekao, veselim se novom susretu, motivacije ne nedostaje i jedva čekam izaći na pozornicu, zajedno sa svojim bendom. Mi smo spremni, a nadam se i Vi!
Jeste li zadovoljni reakcijama publike na album “Kao u snu?
-Naravno. Izuzetno smo zadovoljni, prvenstveno publika, a onda i ja. Ovaj album već je iznjedrio uspješnice poput ‘Laku noć’, istoimeni singl ‘Kao u snu’, ‘General bez činova’, ali i aktuelni ‘Ja ne znam nikog boljeg od tebe’. Ovoga puta otišli smo i korak dalje, pa smo one najvjernije fanove razveselili i limitiranim LP izdanjem, koje će siguran sam, obogatiti kolekcije istinskih audiofila. ‘Kao u snu’ rađen je bez kalkulacija, iz srca i duše, onako kako sam se ja osjećao, ali i moji najbliži saradnici.
“Ja ne znam nikog boljeg od tebe” ste posvetili supruzi Dubravki. Da li je to najemotivnija pjesma?
-Miroslav Rus u svakom trenutku zna kroz što prolazim i kroz što sam prolazio ranije, a ovom pjesmom je na najbolji način opisao što osjećam prema svojoj supruzi. Hvala mu za najbolji mogući poklon kojeg smo supruga i ja mogli zamisliti za petogodišnjicu braka. Ima još emotivnih pjesama na albumu koje su pronašle put do duša ljudi. Svaka je pjesma, na neki način priča za sebe, koje sam birao srcem. Moram se i ovom prigodom zahvaliti svim autorima na predivnim pjesmama, predivnoj saradnji, od Amila Loje, do Aleksandre Milutinović i Miroslava Rusa.
Kakva je bila saradnja sa Amilom Lojom?-Divna. Pa čim sam odlučio da album nosi ime po njegovoj pjesmi, onda je jasno koliko me pogodio u srž. Nadam se da će tako biti i u buduće. Nije danas jednostavno, da se tako pogode dvije osobe u ovom našem svijetu svega i svačega. Sa Amilom, kao i sa ostalim autorima sa ovog albuma, baš sam osjetio neku surovu iskrenost i bezrezervnost u stvaranju. Nismo kalkulirali dok smo stvarali i zato mislim da smo napravili možda najkvalitetniji album ikada. To je moje mišljenje, ali naravno da se uvijek nadam da i publika dijeli to isto mišljenje sa mnom. Za sada idemo u dobrom smjeru. Jedva čekam koncerte.
Da li je lakše danas graditi karijeru, jer su tu takmičenja, Internet, Youtube?
-Lakše je, ali i teže. Lakše je postati, ali je teže opstati. Danas, je za razliku od nekih mojih početaka, lakše promovirati pjesmu, ostvariti na neki način uspjeh, a sada, je li riječ o onom pravom ili da tako kažem instant uspjehu, to je druga stvar. U svakom slučaju, previše je svega, ali baš zbog toga još više dolazi do izražaja ako je netko autentičan i svoj. I to je ono što je dobro.
Imali ste priliku da budete u žiriju takmičenja “Zvijezde”. Koliko danas mladi pjevači slušaju savjete?
–Moj omiljeni format je ipak „THE VOICE“. Velika je razlika u kandidatima koji se prijavljuju, a o produkciji da i ne govorimo. To je svima jasno na prvu. Svi oni koji su nakon šoua ostali uz mene i slušali moje savjete sretni su i rade, stvaraju a što je najvažnije uče na svakodnevnoj bazi. Nastojim ih koliko mogu voditi sa sobom kao goste izvođače na svojim koncertima, pa će tako biti i na koncertima u Zetri, i u Areni u Zenici. U konačnici, sve ovisi o tim dečkima i curama, njihovim očekivanjima, spremnosti na učenje, jer svi znamo koliko je dug i trnovit put. Moj savjet svim mladima je, nemojte se sramiti tražiti savjet, pitati. Na početku su starije kolege i meni pomogle, na čemu sam im i danas zahvalan. Zbog toga i ja danas pokušavam koliko mogu, pomoći onima čije vrijeme dolazi. To je ono što me veseli i ispunjava.
Danas mnogi grade karijeru na kratke staze, uz pomoć medija i vrlo brzo nestanu. Da li je to dobar način?
-Kao što rekoh, lako je postati a teško opstati. Puno je instant uspjeha, ali konstanta je bitna. Nekoga možda veseli broj pregleda na YouTubeu, broj pratitelja i što ja znam više, ali kad izađete na pozornicu, pred publiku, nema skrivanja i kalkulacija. Rad na terenu je najbitniji. Svirkom najbolje osvajate publiku, pa iako taj proces traje dulje, on je jedini ispravan.
Imate li neostvarenih poslovnih želja?
-Kad ih ne budem imao prestati ću se baviti ovim zvanjem, no naravno da sam sretan i svime što sam u ovih trideset godina ostvario. Da mi se ništa više od planiranog ne ostvari, moram biti sretan i zahvalan dragome Bogu na tako divnoj publici, saradnicima, prijateljima i porodici, kao i na zdravlju i snazi.
Šta je u vašoj karijeri bilo kao u snu, kako kaže naslov albuma?
-Život je kao i san. Ima lijepih i manje lijepih snova, no one manje lijepe nastojimo zaboraviti. Na neki način, svih ovih gotovo trideset godina karijere živim svoj san. Zahvaljujući publici konstantno sam nenametljivo pri samom vrhu scene. Ipak, jedan od najljepših snova je i moja ljubav s publikom, koja bezuvjetno živi i traje sve ove godine. Najsretniji sam kada zakoračim na pozornicu i sa nje vidim ta brojna sretna i zadovoljna lica, svih generacija. To mi je najveća nagrada za sve što radim.
