Za Ljubišu Stojanovića Luisa se može kazati da je prezentator mistične muzike. On je uveo novi način gledanja na muziku, pokazao mogućnost spajanja različitih žanrova. Otvorio vrata zanimljivom muzičkom izražaju. A bio je specifična pojava ne samo u pjevanju nego i u imidžu.
Luis je rođen 1952. godine u Leskovcu. Njegova ljubav prema muzici je urođena, tako je često kazivao. Iz rodnog mjesta sa roditeljima često je mijenjao mjesto boravka. Počev od Valjeva, Kučeva, Ćuprije, Milanovca, Negotina… Njegov otac volio je da mijenja sredinu. A Luis gimnaziju ne završava nego se prebacuje u muzičku školu gdje uči teoriju i saksofon. Njegova porodica živjela je skromno, nikad nisu bili gladni, ali bez luksuza. Otac nije bio zadovoljan njegovim izborom i ljubavi prema umjetnosti, glumi i muzici. No, on je odlučio da se posveti svom afinitetu tako da je napustio kuću a znao je da se u nju ponovo može vratiti samo ako postane uspješan.
Muzicirao je po zabavama sa svojim prvim bendom „Nebeski jahač“. Tako je u Beranima ‘73 upoznao svoju prvu suprugu Nevenu sa kojom je dobio dva sina. Ona je bila književnica i privolila ga je čak da radi kao pedagog u školi. Godine ‘80-te je snimio svoj prvi album „Ne kuni me, ne ruži me majko“. I odmah dijamantski tiraž. Spoj džeza i etno muzike je bio i novi pravac koji je osvojio publiku. Puca mu brak, a vrlo brzo zasniva drugi sa Dubravkom s kojom je dobio sina i kćerku. I ona je zapravo jedina žena kojoj je ispjevao pjesmu i naslovio LP po njoj „Dudi sa puno ljubavi“. Ta ljubavna čarolija trajala je do 1999. godine.
Samo dvije godine kasnije započinje ljubav sa 19 godina mlađom Silvanom. Ona nije željela vjenčanje. Bila je neko ko mu je jako prijao. Nije ga opterećivala, pustila ga je da funkcionira onako kako on želi. Mnogi su pričali da je egoističan jer je u šestoj deceniji dobio dva sina i kćerku. A on je na to odgovarao da godine služe samo kao neka mjera a zapravo ne znače ništa i upravo djeca su ga podmlađivala i davala mu elana a bio je, kažu, nježan otac.
Inače, Luis je volio porodično okruženje i jednostavno u svom svijetu se osjećao najbolje. On je sve svoje snove ostvario jer išlo mu je onako kako je želio da bude. A u karijeri osim što je završio Akademiju i imao privatnih životnih previranja komponovao je i snimao a i ćeifio. Čak je volio beskrajno žene i flert jer za njega je ljubav bila relativna stvar. Luis je u svom opusu realizovao nebrojenu zbirku snimaka. Tu su i velike ploče, singlice, CD-ovi, kompilacije, živi video zapisi. Njegove pjesme su zapravo bile znalački i dopadljivo ispjevane a opet drugačije i muzički osebujnije od miljea u kom je bitisao i radio. Upravo takve su pjesme „Majko nemoj plakati“, „Kamerav“, „Dunjo moja“, „Čarobnjak“, „Ciganski san“, „Pitaju me drugovi“, „Opa opa“, „Slike u oku“, „Mećava“, „My way“… navedeni hitovi ne samo da su bili popularni u Jugoslaviji, kasnije Srbiji i regionu nego su ga odvele diljem zemaljske kugle a njega su proslavili, donijeli mu veliki broj priznanja, nagrada. Postao je i počasni građanin grada Negotina u kom se i danas održavaju Luisove večeri, koncerti posvećeni umjetniku koji je ostavio dubok trag u muzici nakon svog tragično ispisanog kraja života. Nastradao je u stravičnoj saobraćajnoj nesreći 2011. vraćajući se sa gostovanja iz Njemačke.
Sagradio zdanje
Kad se razišao od svoje velike ljubavi Dude napustio ju je bez ičega. Samo sa malim koferčićem. Na Borči je počeo graditi novi dom sa neznatnom svotom novca, ali je ipak za 15 mjeseci uz sreću, rad, pomoć prijatelja i svoj optimizam sagradio zdanje.
Sa Pericom sjedio u klupi
U rodnom Leskovcu Luis je osnovnu školu pohađao sa poznatim autorom Pericom Zdravkovićem. Čak su sjedili zajedno u klupi. Slučaj je htio da kasnije sarađuju u „Južnom vetru“. S druge strane, Perica je mnogo godina kasnije svoje autorske radove realizirao u studiju kod Luisa kako radi i danas nakon njegove smrti.
Nadimak po Lusi Armstrongu
Ljubiša Stojanović je svoj nadimak Luis dobio u šestoj godini života. Beskrajno je volio da sluša i oponaša Luisa Armstronga zbog kojeg je i zavolio džez. Često je kazivao da nije kompromistan isključivo bi muzicirao i pjevao džez. Ali, ljudi vole da slušaju nešto drugo, pa iz toga napravio spoj ljubavi i afiniteta naroda.
„Ćelavica“ je bila rijetkost
Nakon snimanja svoje prve ploče 81. godine Luis mijenja imidž. Obrijao je glavu i prisilio je ljude da ga gledaju i slušaju jer je „ćelavica“ bila rijetkost u ta doba. A od svog kuma iz Kaira dobio je prvu galabiju što je bio najneobičniji imidž. A takvih komada odjeće su mu sašili oko stotinu.
