Oliver Dragojević preminuo je 29. jula, otkada se čitava planeta svakodnevno oprašta od legendarnog pjevača. Pored porodice, prijatelja, mnogobrojnih saradnika, razni svjetski mediji pisali su o njegovoj smrti, koja je uslijedila nakon opake borbe sa rakom pluća.
Oliver je sahranjen u rodnom gradu, na groblju u Veloj Luci. Za sobom, ostavio je suprugu Vesnu i tri sina, Dina, Damira i Davora. Vesna je preminulom suprugu napisala pismo i objavila ga na društvenoj mreži Fejsbuk, a mi vam ga prenosimo u cjelosti.
–Najdraži moj! Znaš da za oproštaje nikad nisam pronalazila prave riječi. Kad su rekli da se oprostimo s tobom, nisam znala kako se to radi ni šta reći. Ti si spavao danima, možda nas nisi ni čuo. Znaš da smo bili tu kraj tebe, možda je to bilo dovoljno. Bila je nedelja jutro, donesite mu garderobu. Koju? Možda onu sa posljednjeg koncerta u Areni, znaš ono odjelo koje smo kupili u Austriji. Ali ti to sigurno nije bilo važno i to je prvi put da te nisam pitala šta ćeš obući. Nakon godinu dana suočavanje sa stvarnošću. Šok. Iako smo znali situaciju. Šta sad, kuda, kako? Svi su pomogli. Ti si tri dana bio ono što nikad nisi htio – biti važan, poštovan, voljen od svih znanih i neznanih ljudi. Ja znam šta bi ti rekao na to, pa me sramota ponoviti, ali moram ti reći da se dogodilo spontano bez pritiska.
Mi kod kuće smo znali da te ljudi vole, ali smo bili šokirani količinom emocija koje smo doživjeli. Imao si, Ole, tri sahrane u dva dana. Jedva smo preživjeli, ali smo bili ponosni na sve događaje vezane za tebe. Kako je rekao Džibo, ovo more je samo za tebe i bilo je tog dana. Ti znaš da smo dobro. Za koji dan rodiće se Marko, tvoj šesti unuk, kojeg nikad nećeš vidjeti, ali si znao da dolazi. Oni su svi još mali da bi sve to razumjeli. Mali Toni me pita: ‘Bako, zašto su ove svijeće ispred naše kuće?’. Rekla sam da to ostavljaju ljudi, jer je ‘dida’ umro. Znaš šta mi je rekao: ‘Zašto ih je tako puno?’. Vidiš, njemu i svima nama bio si samo ‘dida’ i sigurna sam da bi i ti to rekao, a tamo smo te i doživljavali. Dobili smo stotine, a možda i hiljade poruka saučešća od tvojih prijatelja i kolega i nepoznatih ljudi. Na stotine brodova te ispratilo i sigurna sam da bi rekao: ‘Vi ste svi poludjeli, kao da sam ja neka faca, ja sam samo radi ono što volim’. Možda ti je baš zato i bio takav ispraćaj, jer se nikad nisi gurao u prvi red.
Znaš da smo živjeli kao sav normalan svijet, družili se sa ljudima, a ne titulama. Ljudi to prepoznaju i zato te vole. O pjesmama neću ni govoriti, jer nikada i nismo. Ti si bio naš muž, tata i ‘dida’. Nemoj se ljutiti što su te tolike mase voljele, a da možda nisi ni znao. Morala sam ti ovo napisati zbog svih onih koji su te ispratili, jer se ne mogu svakome pojedinačno zahvaliti na ovome što su ti priredili. Voljela bih da znaš koliko je ljubavi tu za tebe bilo koja se ni sa čim ne može izmjeriti.
Zato još jednom hvala svima, to je sve što mogu reći, jer prave riječi nema. Ti znaš koliko te volimo. Nismo baš puno slušali tvoje pjesme, ali možda sad hoćemo, jer šta god otvorimo, samo nam se nameće. Za nas ne brini, znaš koliko se volimo i da ti je to bila najveća sreća u životu. Ti ćeš uvijek biti kapetan našeg broda i vozićeš nas gdje treba i gdje će nam biti dobro. Čuvaćeš nas kao i do sada, a mi ćemo pratiti tvoj trag u beskraju! Tvoja Vesna.
Ovim riječima, rasplakala je čitav region.
https://www.facebook.com/vesna.dragojevic.5623/posts/294266424658265
