Rade Jovanović daroviti pjesnik, kompozitor, bolje reći muzički umjetnik „arhitekta“ je preko 500 prelijepih pjesama sazdanih od ljubavi prema svom gradu, vodi Drini, zelenilu, ljudima i uspomenama. Sve njegove kompozicije su još za njegovog života dobile atribut narodnih. Pjesme su rađene u tradicionalnom duhu narodnog melosa.
Rođen je 1928. godine u Goraždu gdje je završio malu maturu. Kao dječak odlazi u partizane u vrijeme Drugog svjetskog rata. Po završetku ratnog vihora radio je kao sekretar Omladinskog komiteta u Goraždu. Potom u Banovićima obnaša dužnost oblasnog sekretara. Upravo tu biva uhapšen pod optužbom da je inforbirovac. Otpremljen je na Goli otok gdje je boravio 18 teških mjeseci. Tu je navukao boljku koja ga je pratila cijeli život. No, ona duševna bol je bila za njega preteško breme. U pisanju pjesama je nalazio utjehu.
Snažnom maštom, slikovito i zdušno dočarao bi minulo doba, čežnji za lijepim, svoju Drinu njegovu vječitu inspiraciju. Sve u pjesmama koje je pisao na svakom koraku i u svim situacijama. Po izlasku iz zatvora kratko radi u Goraždu kao referent, a onda je prije vremena penzionisan. Šta da radi i gdje kao disident tog vremena? Premda je bio na slobodi bio je vječito proganjan, maltretiran i sputavan od vlasti. Sa suprugom Vukom i dvoje djece živio je u kući pod Obarkom na ulazu u Goražde.
Njegovu prvu pjesmu snimio je Zaim Imamović „Često mlađan prođoh kraj Drine“ a potom ‘64. na „Ilidžanskom festivalu“ nosi prvu nagradu sa pjesmom „Jablani se povijaju“ koju je ispjevao Safet Isović. Godinu kasnije još jedan hit na istom festivalu otpjevao je Nedeljko Bilkić „Ne pitaj me stara majko“. Nizali se hitovi za najpoznatije interpretatore. Na „Ilidžanskom festivalu“ je znao odnijeti tri nagrade. A onda na beogradskom „Saboru“ ‘71. godine u Domu sindikata za sjajnu pjesmu „Kad sretneš Hanku“ osvaja treće mjesto publike i nagradu za tekst. A Safet kao izvođač nekoliko puta vraćan na bis poslije prvog slušanja.
Tadašnja UDBA nije mu dozvolila uspjeh i veće eksponiranje. Zar bivši robijaš da uživa takav ugled, govorili su. Izbjegavane su njegove pjesme, čak i da se potpisuju na pločama. I u poratnom periodu na kompilacijskom albumu nema Radetovog imena. A on svaki stih obojio onako kako treba i dječiju poeziju i šlagere i sevdalinke. Svaku pjesmu poput „Negdje u daljini“, „Prođoh Bosnom kroz gradove“, „Šta se ovo Bosnom čuje“, „Ah meraka u večeri rane“, „Kad u maju ruže procvjetaju“, „Tebi majko misli lete“, „Svjetla moga grada“, „Na obali Drine“, „Prolazi jesen“, „Goražde jedno u srcu mome“… vrhunski stvaralac je bio Rade Jovanović.
Ponosna ljudina, kažu Goraždaci, nasilno sputavanog dara sveo je svoje boemsko carstvo na kafane „Kod Čamke“, hotel „Drinu“ i „Lovac“ sadašnju „Bosanku“. Taložila se društvena nepravda u njemu. Okovan bolešću sebi oduzima život 1986. godine i to sa trofejnim pištoljem koji je godinama stajao u njegovoj kući ispod slike Jesenjina. Više od hiljadu ljudi ispratilo je ovog velikana, poetu na posljednji počinak i odmor od ovozemaljske tmine.
Hanka je Hana Korijenić iz Čajniča
Antologijska pjesma poput poetskog romana „Kad sretneš Hanku“ Rade nije napisao po imaginarnom liku. To je istinita priča o nekadašnjoj ljepotici Hani Korijenić iz Čajniča.
Na sahrani pjev hora slavuja
Posljednju svoju želju Rade je prenio svojoj supruzi Vukici poštovanoj dami, nastavnici osnovne škole u Goraždu da ga na posljednji počinak isprati njegova pjesma i muzika. Nije želio ni krst a ni petokraku. Nije želio suze i plač, kazao joj je. Do kraja mu nije ispunjena želja. Borova grana sa njegovim likom, kovčeg praćen tihim instrumentalnim jecajem njegove pjesme „Na obali Drine jednog mutnog dana“. Onda dok su ga spuštali u raku iz obližnjeg borovog luga začuo se pjev hora slavuja. Zajecali i ljudi u tom momentu iz pogrebne povorke.
„Narodni umjetnik – neprijatelj A kategorije“
Život, lik i djelo Radeta Jovanovića bili su česta tema autorima i scenaristima, filmskim i pozorišnim, tema za emisije i dokumentarce. No, jedan od najboljih je uradio Šemsudin Gegić. Dokumentarac naslovljen „Narodni umjetnik – neprijatelj A kategorije“.
Odvratili ga od Muzičke akademije
Svoj nesvakidašnji talenat Rade je želio nadograditi na Muzičkoj akademiji. No, profesori koji su poznavali njega i njegov nevjerovatan dar su ga odvratili od te nakane rekavši mu: „Ti kako hoćeš, ali dobili bi još jednog akademca, a taj tvoj fenomen, duša, toplina bi splasnuli. Upravo to je neizostavni dio vrhunske poezije kakvu je Rade imao.
