Jovan Perišić muku muči sa pjesmama za novi album. Kompozitori ga zatrpavaju numerama tvrdeći da su budući hitovi, ali i poslije preslušavanja desetina pjesama on nije zadovoljan. U šali kaže da bi i on rado postao moderan kao i njegove kolege, ali ne zna kako.
– Možda da stavim ono MC ispred imena, mada i ne znam šta to znači. Ali, koga briga šta znači, danas je važno da djelujete moderno i da ste u trendu – kaže Perišić.
MC znači maestro ceremonije, odnosno, majstor zabave?
– Onda bih to mogao hladno da stavim jer sam stvarno majstor za dobru atmosferu. Ne zna čovjek danas šta da snimi. U stvari, ja odlično znam kakve pjesme želim, ali džaba kad toga nema, a sam ne umijem da napravim. Ali, nema veze, čekat ću dok ne naiđe ono pravo. Danas, ako nisi “top” nemaš šta da tražiš u ovom poslu. Ima možda desetak pjevača koji mogu da žive od ovog posla, dok ostali tavore, batrgaju se. Svi misle da treba pjevati moderne pjesme da bi se opstalo. To su izmislili oni koji ne mogu i ne umijeju da pjevaju ozbiljne pjesme, pa ih nazivaju seljačkim.
– Naravno da tražim ozbiljne pjesme. Šta će mi te tralalajke koje zovu modernim pjesmama? Trebaju mi lijepe, ljubavne ili kafanske pjesme. Šta fali Miroslavu Iliću? On je ozbiljan čovjek, ozbiljan pjevač i peva ozbiljne pjesme, a razbija svuda gdje se pojavi. Čovjek je car, pjesme su mu stare po nekoliko decenija i svi ih pjevaju. Miroslav je živi dokaz da je priča o modernim pjesmama potpuno besmislena. Kao što su mnoge moderne pjesme zapravo čista besmislica.
Šta vam se ne dopada kod modernih pjesama?
– Iskreno, muka mi je od loših, prostačkih i vulgarnih tekstova. Tekstopisci stalno imaju problem sa mnom jer ih tjeram da ispravljaju stihove. Volim, brate, jednostavne stihove. Ljudi koji se bave studijskim radom tekstove pjesama uopšte ne primjećuju. Dešava mi se da dođem u studio i čujem užas od teksta, a kad pitam šta je to, oni kažu da tekst uopšte nisu primijetili. Strašno!
Koliko novca autori traže za pjesme?
– Za pare uopšte ne pitam jer još nisam stigao do faze da o tome pregovaramo. Ali, sa mnom je lako. Nikad ne pravim pitanje koliko numera košta. Za dobru pjesmu bez razmišljanja bih dao bogatstvo. Dešavalo mi se da sam neke platio malo, a one su neočekivano postale hitovi. Izgleda da imam žicu da dobro prođem u svakom smislu.
Traže li od vas kolege i prijatelji pare na zajam?
– Traže, ali ima mnogo mojih bližnjih kojima treba da pomognem. Hvala Bogu, pa se može. Kad me neko pita imam li para, odmah znam koliko je sati. Izvadim sto eura i kažem: “Evo ti, nemoj mi ni vraćati!” Ionako znam da mi nikad neće vratiti, pa bolje da kažem, da preduhitrim nepotrebna lažna obećanja.
Imate li loših iskustava sa vlasnicima lokala u kojima pjevate ili s obožavateljkama?
– Nemam, zato što radim uglavnom sa ljudima koje dugo poznajem. Ako i dođe do toga da ne budem isplaćen, Bože moj, ljudi smo, nije kraj svijeta. Kod mene može sve – mogu da pjevam za fiksni honorar, mogu da radim na karte, pristajem na svaki dogovor. Kad si čovjek, to se dobrim vraća. A što se tiče obožavateljki, tu se dobro pazim. Ko traži đavola, taj ga i nađe. Ja sam ozbiljan, porodičan čovjek i dobro pazim kako se ponašam i šta radim.
