Iako se takmičenje Zvezde Granda završilo Jeleni ne manjka zanimljivih događaja, pa tako putuje na Svjetsko prventsvo u fudbalu da podrži svog muža, fudbalera Duška Tošića.
– Spremam se, idem! (smijeh) Idem 26. juna, vodim i Atinu i Niku da podrže tatu, a tamo ćemo Duško i ja proslaviti deset godina braka, na Crvenom trgu – kaže Jelena.
Na pitanje da li je to kolektivni dogovor žena fudbalera za odlazak u Rusiju, pošto većina putuje da podrži svoje jače polovine, Jelena za Telegraf kaže:
– To je utakmica koja će se desiti baš u Moskvi i protiv Brazila. To će biti jako, jako aktraktivno! Mislim, da ne ispadne sada da nećemo po ovim manjim gradovima, ali Moskva je ipak jako interesantna i za vidjeti, i stadion i tako dalje.
Kako kaže, mnogo je ponosna na svog supruga sa kojim je za ovih deset godina proživjela mnogo uspona i padova, ali i da ga je svaki put smirivala kada bi htio da se obračuna sa nekim ko nju blati po novinama.
– Duško je jako dugo reprezentativac i neko kime se ja jako dugo ponosim. Ja sam njega upoznala kada je imao 21 godinu, tad je bio mladi reprezentativac… (smijeh) Vjerovala sam u njega. Smatram da, za jednog uspješnog sportistu i generalno uspješnog čovjeka, jako je bitna ljubav i podrška žene koja je pored njega, i u dobru i u zlu. A bilo je mnogo, mnogo teških momenata… – počela je Jelena.
– Teško je biti sa mnom, za početak to. Na primjer, vi otvorite bilo koji tabloid ili pogledate naslovnu stranu bilo kog tabloida i vidite najstrašnije uvrede za njegovu ženu, za Duškovu ženu. I sad, on kao muškarac mora to nekako da istrpi, a da nekome ne polomi nos. On je i spotista. On kaže: “Bože, oženio sam se, dobro što u zatvoru nisam završio”, zato što on bi se stalno sa nekim svađao zbog mene, i ja to stalno moram da držim pod kontrolom. Kažem, teško je. Sa mnom je doživio puno nepravde, u mom poslu, uspona i padova, i ja u njegovom poslu, i zato je naša ljubav jaka. Zbliži te… Brak i ljubav nisu samo ono lijepo, nego i teški momenti zbližavaju – rekla je Jelena.