Jedna od životnih želja Damira Džakića, simpatičnog mladića iz Banovića, bila je da jednoga
dana postane poznati muzičar. Upisao se u Aka_demiju „Pink Panter“ kod Almira Ake Hukelića. No, kako u to vrijeme u Aka_demiji nisu imali pjevača, Damir je preuzeo ulogu vokala. Brzo je zavolio pjevanje koje mu je sada došlo na mjesto ispred gitare.
– Aka mi je više puta govorio kako je bolje biti najgori pjevač, nego najbolji muzičar. To je zaista tako. U posljednje vrijeme ostavljam gitaru, i samo pjevam. Zapravo, otkad znam za sebe stalno nešto pjevam po kući pa eto sve su prilike da ću i ostati u ovim „vodama“ – priča nam Damir.
Još u prošloj sezoni „Zvezde Granda“, Damir je bio jedan od takmičara. Kako tada nije postigao željeni cilj, opet se prijavio. I već je itekako uspio. Od oko 500 takmičara, on se sada nalazi među 110 najboljih.
– Pjevam samo ono što ja mogu da osjetim, da ispoljim kako treba. Ne volim da eksperimentiram, pa tako i u tom takmičenju. I sam Saša Popović me više puta savjetovao šta da pjevam, kakvoj muzici da se posvetim… Poslušao sam i njegov savjet, ali i svoj instikt. Najviše pjevam pjesme Harija Varešanovića, Dženana Lončarevića, Adila, Tome Zdravkovića… Njihove pjesme nekako najbolje osjetim i one odlično odgovaraju mom glasu i kapacitetu – nastavlja on.
S profesoricom Lejlom Teskmerendžić iz Tuzle priprema desetak pjesama za novi krug
takmičenja. To su pjesme od Čole, Dženana, Adila, Joksimovića…
– Dok se takmičim sigurno da nikada neću otpjevati ni jednu pjesmu Šabana Šaulića. Ne zbog toga što su one uglavnom teške pjesme, već što interpretirajući njegove pjesme ne mogu pokazati ono što mogu s pjesmama drugih pjevača. Vjerujem u sebe, mogu da sve iznesem na pravi način i vjerujte da ne postoji ni jedan pjevač čiju pjesmu ne bih smio otpjevati. Ali u takmičenju treba birati samo one pjesme koje mi odgovaraju. Znači, nemam ništa protiv Šabana, ali imam neki drugačiji ukus – iskren je on.
Pomalo ne razumije druge takmičare koji pjevaju pjesme članova žirija.
– To je mač sa dvije oštrice. Jer ko god pjeva neku njihovu pjesmu oni ga drugačije gledaju, više paze kako je otpjevao, ne dozvoljavaju da, ako se već neko za to odlučio, uradi to tek tako. Odlično pjevam neke laganije pjesme Ace Lukasa i sigurno da bih to dobro uradio, ali ne znam da li bih pjevao neku od pjesama članova žirija – dodaje Džakić.
Iako nastup traje samo četiri minute, Damir se za njega dugo priprema. Svjestan je da mu to malo vrijeme na „Grandovoj“ sceni može puno toga promijeniti.
– Ljudi me već prepoznaju na ulici ne samo u mojim Banovićima, već i u drugim gradovima, pa i u Sarajevu. To je sigurno jedna od najboljih reklama. Jako su profesionalni i ono što me pozitivno iznenadilo je susretljivost članova žirija koji nas često savjetuju kako bi naši nastupi bili puno bolji. Pripreme su zaista velike. Najlakše je samo izaći i otpjevati, ali dok neko ne stane na binu treba se dobro preznojiti – priča Damir.
Muzikom će se profesionalno baviti. Planira, nakon što se još nekoliko puta pojavi na sceni „Granda“, snimiti jednu pjesmu, a poslije toga cijeli CD.
– Jeste da u muzici ima svega, da se svaki pjevač mora odreći i privatnog života kako bi uspio, ali moj cilj je da u skorijoj budućnosti napravim puno više u svojoj karijeri. Do sada sam se, vjerujte, u kafanama, restoranima, diskotekama gdje sam nastupao nagledao svega i svačega ali ipak neikada ne bih ostavio mikrofon. Volim taj neki slatki umor – priča ovaj mladi pjevač.
Iako je puno poznatiji nego ranije, nije se promijenio prema prijateljima.
– Žao mi je samo što ne mogu više vremena provodi sa svojim jaranima, društvom… Oni obično izlaze u dane vikenda kada ja nastupam, radnim danima imaju obaveza, pa se slabije viđam s njima nego prije, ali pokušavam nadoknaditi vrijeme izgubljeno s njima – kaže Džakić.
Sve je više fanova
Već se našao na „slatkim mukama“. Obožavateljke ga stalno „spopdaju“. Sve je više i njegovih fanova.
– Više puta mi je profil na „Facebooku“ bio blokiran zbog brojnih poruka. Pošto se mi porodično bavimo ugostiteljstvom, imamo restoran, dolaze i tu, žele da se slikaju, da dobiju autogram… Sretan sam zbog takvih situacija jer je i to dokaz da sam već nešto dobro napravio – priča on.
Nisam muška striptizeta
– Potičem iz jedne normalne porodice, odgojen sam na jedan lijep način i tako i gradim svoju karijeru. Nikada zbog popularnosti ne bih uradio nešto zbog čega bi se poslije stidio, ponizio porodicu… Danas imamo svega na estradi. Ljudi su spremni na sve samo da se pojave u novinama. Ja nisam poput nekih i ne želim glumiti mušku striptizetu samo da bi „preko noći“ postao popularniji – kaže ovaj mladić.
