Tarik Filipović ovih dana je zauzet snimanjem kviza “Potjera”, a publika ga već odavno gleda kako se snalazi vodeći kvizove. Voditelj i glumac je u skladnom braku sa nekadašnjom misicom Lejlom i imaju sinove Dinu i Armana. Koja je tajna skladnog braka, kako se snalazi u kućanskim poslovima, kao i gdje se osjeća najbolje, Tarik nam otkriva tokom intrevju.
Bez titule
Kako organizujete poslovne obaveze i privatni život?
– Imam svoj omiljeni kafić u Zagrebu, tu ide prva jutarnja kafa, onda odvezem Dinu i Armana u školu i posvetim se obavezama. Ništa nije teško ako se čovjek dobro organizuje, a ja se trudim da se dobro organizujem i da podjelimo kućanske poslove.
Nema vas u filmovima. Zbog čega?
– Biram uloge, tako da ne želim da odigram bilo kakvu ulogu samo zato da se pojavim u nekom filmu. Nisam, da budem iskren, u zadnje vrijeme dobijao dobre scenarije, tako da sam se posvetio televiziji i ulogama u pozorištu. Mislim da se tu dešava svašta zanimljivo i da čovjek može nekako da ostane u formi bez problema.
Kako to da vas nema u sapunicama?
– Nisam dobivao pozive tako da me nema ni tu. Znam da je to naporan posao i da ste po čitav dan na snimanju, tako da ne znam kako bi se tu snašao. Ako se pojavi neki zanimljiv lik, gdje mogu i ja da učestvujem u kreiranju lika i sam donesem neke odluke kako će da izgled taj lik, onda zašto da ne.
Ima li neka uloga zbog koje vam je žao što niste odigrali?
– Uglavnom nema. Ja sam sam birao šta je to što mi odgovara, tako da nisam neko ko se pokaje ako nešto odbije da radi. Sve se dešava sa nekim razlozima u životu, pa je tako i kod mene. Imamo pravo da biramo i to je vjerovatno i nešto najljepše u poslu glumca.
Koliko vam je važna podrška porodice?
– To je neizostavna stvar. Ako nema harmonije u porodici i sklada, onda vam je sve uzalud. Uzalud novac, karijera, uspjesi. Ja i Lejla sve dijelimo, dobre i loše stvari prolazimo zajedno i jaka smo podrška jedno drugome su vemu što radimo. Tu su Dino i Arman koji nam uljepšavaju svakodnevnicu i nastojimo da živimo bez stresa i problema.
Jeste li ikada bili ljubomorni na Lejlinu titulu misice?
– Ne, tada je još nisam poznavao, upoznali smo se tek kasnije. Lejla je to radila profesionalno i izdržavala sve to što se događalo nakon oduzimanja titule, ali ja se nisam petljao u njene poslove, kao što ne radim ni danas. Ona za mene nije bila misica, nego žena koju sam zavolio i bez titule ili s titulom. Sve da je bila sasvim obična službenica na nekom šalteru ja sam siguran da bi nas sudbina spojila.
Kako vam polazi za rukom da izbjegavate skandale?
– Ma nisam ja od toga posla. Nemam šta da krijem, tako da se ne trudim da izbjegavam bilo šta i bilo koga. Nisam po prirodi neko ko izaziva pažnju i sigurno je da zato novinari i fotografi znaju da ih neću napadati, da nema razloga da se brinem da će nešto da se objavi što je neistina. Ko traži skandale sam ih nađe!
Stalno ističete da ste iz Zenice i da volite rodni grad. Koliko imate vremena da dolazite u posjetu porodici i prijateljima?
Genetika
– Zenica mi je u srcu. Bilo gdje da odem ponosim se svojim rodnim gradom i ljudima stalno pričam o bezbrižnom djetinjstvu koje sam tamo proveo. To su stvari koje čovjek ne može lako da zaboravi. I danas imam omiljenu ulicu, srećem prijatelje iz osnovne škole, pričamo, evociramo uspomene. I danas sam vatreni navijač „Čelika” i pratim sve rezultate utakmica. Moja djeca svako malo dolaze sa mnom u Zenicu i njima je tamo super. Najbolje se osjećam u Zenici. U Zagrebu mi je zaista odličan život, ali rodni grad je rodni grad!
Za vas kažu da ne starite. Kako vam polazite za rukom da održavate mladolik izgled?
– Ne trudim se nešto previše. Genetika radi svoje. Nisam opterećen time da moram biti savršeno građen i rijetko idem u teretane. Ne koristim nikakve specijalne tretmane za lice nego dobru kremu. Mladoliki sam duhom, tako da se ne plašim da ću da se naboram.
Nisam strog otac
Da li ste strog otac?
– Nisam. Nastojim da razgovorom rješavam sve probleme. Ne volim da budem autoritet, a pravila se moraju poštovati u našoj kući. Dino i Arman su jako mirna djeca, vrijedni, uče i slušaju nas.
