Svaka nagrada koju čovjek osvoji predstavlja radost i satisfakciju. Iako se neke dobivaju u pogrešno vrijeme, drugome dođu prekasno, trećima prerano, nagrade koje se dobivaju u mojim godinama označavaju zbroj ukupnog posla – ispričao je svojevremeno za 24sata. hr glumac Mustafa Nadarević koji je juče proslavio svoj 75. rođendan.
Kaže da mu je nagrade predstavljaju krunu svega učinjenog, no tek kad glumac umre zapravo se može zaokružiti cjelokupan proces. Ističe da zato nagrade tijekom života predstavljaju način zadovoljavanja taštine ili stimulans za budući rad, a njemu su motivacija za dalje.
– Volio bih dobiti puno tih nagrada za životno djelo jer to bi značilo da ću živjeti dugo – rekao je Nadarević kojemu je posebna radost bila 2014. primiti priznanje nazvano po njegovom velikom prijatelju, pokojnom glumcu Fabijanu Šovagoviću.
Jedan od likova po kojima je Mustafa postao poznat je onaj Izeta Fazlinovića u humorističnoj seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’, a prošle godine je rekao kako mu je ta uloga pomalo dosadila.
– Iskreno, prvi sam prestao raditi tu seriju, jer više ne mogu, i mnogo je devet godina, čovjek se umori. Dosadi stalno biti na setovima i snimati. Osim toga, u tih devet godina napravili smo 11 sezona i dosta je to – zaključio je Nadarević.
Kratko se krajem 2013. odmarao od glume jer su mu ugradili srčanu premosnicu, no nako samo mjesec dana se vratio na posao unatoč preporuci liječnika.
– Bolest me nije obeshrabrila jer što god mi radili na ovom svijetu, ići ćemo tačno do one tačke koja nam je tamo gore zapisana. S druge strane, velik napredak medicine je vidljiv. Potpuno je glupo danas da netko umre od srčanih tegoba ako one nisu baš ozbiljne – kada više pomoći nema. Danas ugrađuju srčane premosnice, ulaze videokamerama u srce… To treba cijeniti i to daje optimizam. Ja sad mogu staviti još koji stent ako zatreba, napraviti premoštenje. Osim toga sve je to stvar godina, životnoga stresa, premora. Na neki način, uzimajući u obzir i moje godine, došlo je vrijeme da mi organizam nešto zasmeta – objasnio nam je legendarni glumac, koji je nakon operacije srca prestao pušiti.
Iako je već zakoračio u osmo desetljeće života, o penzionisanju ne razmišlja. Svjestan je kako glumac može igrati svoje najbolje uloge do samog kraja života ako racionalno raspoređuje energiju.
– Ne razmišljam o tomu da prestanem igrati jer vjerujem u sudbinu. Bojim se samo da ne ostanem zbog bolesti nekome na teretu i brizi. Imam strah od toga. Smrt nije mi toliko strana, strašna i nepojmljiva koliko bojazan da sam nekome opterećenje. Nemam strah od ‘odlaska’. Imam strah od ‘strašnog odlaska’. Život može potrajati još jako dugo. Može i kratko. Zato treba uživati u svakome trenutku i iskoristiti ga – ispričao je glumac koji je u proljeće 2012. proživljavao bolne trenutke.
