-Moja priroda jeste da sam pozitivan, ali umijem da budem i malo “na ćoše”, što se kaže, zavisi. Kada me ujutru vidiš mamurnog, to nije neka slika, nisam fontana sreće, tako da me ujutru treba izbjegavati. Kako vrijeme prolazi, shvatam da je najbolje da se čovjek pomiri sam sa sobom, sa onim kakav si stvarno, a ne da budeš ono što drugi očekuju od tebi ili šta ti očekuješ od sebe, već kako se stvarno osjećaš. Ako si mrgud, budi mrgud. Duško Radović je bio čuveni mrgud, a njegove pjesme i aforizmi su nešto najbožanstvenije.
Kažu da je i Seka Sablić mrgud?
-Ako malo bolje pogledate, ona tu komediju oko sebe pravi iz te neke nervozne, ošinute žene.
Da li je tačno da vas je supruga Ljiljana nagovorila da počnete da radite stendap?
-Više me je gurnula jer sam stalno govorio volio bih da imam stendap, mislim da bi mi to leglo… i onda je njoj dojadilo to da sluša i zakazala mi je termin. Hvala joj jer ja se ne bih sam gurnuo.
Imali ste turneju po Evropi i Americi, čini se da je ona dobar menadžer?
-Pa jeste, ona je moj intimni menadžer, život i smrt, tako da jeste dobra. Bila mi je potrebna ta prva inicijalna kapsula da oformim šou.
Imate dvoje djece, Nađu i Đorđa. Živimo u turbulentno vrijeme, da li se plašite njihovog odrastanja?
-Nije to strah, imam više neku vrstu strepnje, ali čovjek može sebi da pokvari život tako strepeći po cijeli dan. Nije život poljem preći, ali ne bih volio da natovarim sebi neke strahove šta će biti i gdje će biti. Rekao bih da su neke stvari bolje i lakše u ovom vremenu, a neke su gluplje i čudnije, meni nejasne. Sjećam se da mu moji baba i deda govorili mojim mami i tati da oni ne umiju da se zabavljaju i da kada igraju, igraju jedan protiv drugog. Kad sam bio momak, nisam ni išao na igranke, a moja djeca ne znaju ni šta bi to bilo. Prosto, vrijeme se mijenja i ima mnogo te komunikacije koja deluje kao odsustvo komunikacije kada gledate sa strane. Ne možemo mi našim aršinima tome suditi, treba ga razumjeti. Djeci treba pružiti perspektivu i neka znanja, a oni će već sami prigrabiti život ili komad života koji im odgovara.
Iako deluje tako, vaš posao nije bajkovit. Mnogo je tu stresa i nervoze koji se odražavaju na zdravlje?
-Možda je dio toga stres i neuredan život, ali negdje ima tu i genetike, loših karata koje dobije čovjek, ne mogu da se zakunem u majku šta bi to bilo. Naša potreba je da za smrt i odlazak dragih ljudi pokušavamo da nađemo logiku u jednoj nelogičnoj stvari.
Napustili su nas Manda, Marinko, Nebojša Glogovac…?
-Pogodio me je njihov odlazak jer sam sa njima radio i živio. Sa Marinkom i Nebojšom sam najviše igrao i rekao bih da to intimno još uvijek nisam shvatio. Doživljavam to kao da je negdje na odmoru, pa se ne čujemo neko vrijeme. Tugovanje je proces i svima će nam trebati, pogotovu njegovoj porodici, puno vremena da prođe.
Da li vam se dešavalo da publika ne reaguje na vaše fore?
-Naučio sam igrajući u pozorištu da ne treba imati očekivanja prema reakciji publike jer će te izneveriti, takva je publika. Dešavalo mi se da neki štos na nekom mjestu prođe tako da ljudi puze od smijeha tri minuta, a negdje drugdje ništa. Ne mogu da krivim ljude za to jer prosto može da utiče i moja energija toga dana, nekada sam malo manje, nekada malo više umoran. Negdje mi se nešto otvori, pa se zanesem i improvizujem.