-Pazio sam na njega i grozno se osjećao kad više nisam mogao zaustaviti lešinare koji su kružili oko njega-rekao je Rajko Dujmić, koji je našao pjesmu s početka 90-ih ”Rijeka suza”. S njom ide na ovogodišnji CMC festival.
-Bio sam prijatelj s Borisom Dvornikom, a Dinu sam upoznao prije nego što je 1989. objavio prvi CD ”Dino Dvornik”. Kad je Dino dolazio u Zagreb, Boris mi je rekao, pazi mi na malog. Dugo sam se osjećao kao da sam ga iznevjerio – kaže Rajko.
Za ”Rijeku suza” prvo je napisao muziku. Kad su Dujmićima u goste došli Danijela i Dino Dvornik, Rajko mu je rekao kako mu se ne sviđa ritam. Dino je stao uz Rajka, pored klavira i počeo ustima oponašati zvuk bubnja, beatboxati. Rajko je to snimio. Kasnije je snimku dao mladom Gibonniju da posluša i napiše tekst. Tih ranih 90-ih Splićanin za kojeg su svi govorili kako je nadaren i puno obećava, bio je gost Rajka Dujmića i Jasenka Houre u Zagrebu.
-Bio je jako mlad i pisao je srcem, a ne mozgom. Zato mu tekstovi i jesu bili sjajni, dojmljivi, emotivni – kaže Rajko. Druženja s Dinom pamti po iznimnoj kreativnosti. Kad je Dino jedanput došao Dujmićima, već je s vrata zaurlao- Ajme Snježana, kakav je Rajku ovo klavir, pravi nered!
Snježana mu je odgovorila- To je kreativan nered.
– Jako su mu se svidjele te dvije riječi pa je Dino tako j nazvao svoj drugi album koji je objavio 1990. godine – kaže Rajko. Kad je kralj funka 2008. umro, kompozitor je bio neutješan. Družili su se svaki dan, stvarali, a Rajko je nakon njegova odlaska bio slomljen.
– Od tada u mome životu ništa nije isto. Teško mi je govoriti o njemu, jer to što smo skupa proživjeli ne da se riječima opisati – rekao je Rajko, kojeg su oduvijek inspirisale istinite, životne situacije. Prva pjesma koju je napisao za “Nove fosile” bila je ”Sanjaj me”. Tokom jedne svađe napisao ju je svojoj velikoj ljubavi i majci njegovog sina Tina – Vesni.
– Davno je to bilo, napisao sam joj i ”Najdraže moje”. Vesna je znala gurnuti me u takvo stanje da pišem pjesme, a pritom niti ikoga vidim, niti čujem. I mama me je dugo znala gurkati da dođem na ručak, no kad se prikopčam na veliku muzičku žicu, ne čujem ništa i nikoga – priča Dujmić.
