Koliko vam je sna dovoljno?
-Maksimalno četiri sata. Davno sam dobila upozorenje doktora da to nije najzdraviji bioritam. Nema ništa ljepše nego probuditi se nakon nekoliko sati sna, potpuno umorna i sretna jer je na koncertu sve prošlo odlično i lijepo uživati u danu… Budući da subotama uvijek pjevam, neprestano sam bila tužna što nemam nedjelju – neki taj dan provode s porodicom, neki s prijateljima – a kad bih dugo spavala nakon nastupa, izgubila bih cijeli dan. Naviknula sam se na tempo da nedjeljom ranije ustajem. Možda manje spavam, ali barem provodim vrijeme s ljudima koje volim. Kad dvadeset godina nastupaš svaki vikend, s time da su ljeti koncerti svakodnevni, znači da barem pet dana sedmično liježeš pred zoru, pa je nemoguće šesti dan poći na spavanje u ponoć.
Često mijenjate vremenske zone. Kako se nosite s jet lagom?
-Nemam problema, naučila sam sve trikove na putovanjima. Inače me ljudi često pitaju za savjet jer poznajem gradove, hotele, restorane po cijelome svijetu. Kad doputujete na daleku destinaciju i osjetite snažan jet lag, pregrmite kako god znate taj dan dok ne dođe vrijeme spavanja u toj zoni. Ako odmah odete u krevet, zeznut ćete si sljedeća tri dana.
U kojem ste dijelu svijeta najsnažnije osjetili mir?
-Teško je reći. U većini mjesta osjećam se jako dobro. U tri godine bila sam 15 puta u Majamiju, poznajem već svaku ulicu, znam u trgovinama i raspored artikala, imam društvo i prijatelje te doista osjećam da mi je ondje drugi dom. Već 11 godina ljetujem na Mikonosu, na Ibicu odem triput godišnje. Odlaske u Dubai više i ne brojim, on mi je postao dnevna soba. Nakon subotnjeg nastupa zaputim se u Dubai i vratim se kući u četvrtak. Iskoristim četiri dana za sunčanje i odmor.
Sve su to destinacije s visokim temperaturama zraka. Ne biste u Skandinaviju?
-Ne, ne. Samo da su mi tu sunce, more i palme, da mi je lijepo i toplo, da ne nosim jakne, buce, skije… Godinama sam odlazila na skijanje zbog društva. Skijam ja, ali ne baš kao Janica. Moja zimovanja izgledaju tako da na doručku ostajem što duže, spustim se nekom stazom na skijama, uskoro već stiže vrijeme za ručak, a zatim jedva čekam 16 sati da se staze zatvore i počne tulum. Onda sam se zapitala čemu sve to, ako samo hoću jesti i tulumariti jer dio sa skijanjem je samo varka – u kojoj se redovito smrznem, polomim i potrošim tonu novca. Stoga su tople destinacije moj izbor.
Na jednom ste se takvom putovanju u januaru i zaručili…
-Nenad i ja smo se zaputili na veliki odmor od 16 dana jer prve dvij sedmice u januaru nikad nema nastupa. Počeli smo s Tajlandom, nastavili na Maldivima, a stanica prije kuće bila je Dubai. Moji su prijatelji znali da će me na tom putovanju Nenad zaprositi, znali su i kad i gdje, ali su mi zatajili tu informaciju. Plan je bio, poslije sam doznala, da se prosidba dogodi u Bangkoku.
Niste li se zaručili na Maldivima?
-Jesmo jer sam uspjela zeznuti prosidbu, a da nisam bila ni svjesna. Nenad je još iz Zagreba rezervirao stol u najboljem tamošnjem restoranu na 64. spratu i sve detalje vezane uz prosidbu dogovorio s vlasnikom. Ambijent je bio prekrasan, hrana jako ukusna, baš smo uživali na večeri…, kad najednom violinist s jednog kraja restorana dolazi na drugi do para koji je sjedio blizu nas. Bio mi je čudan zvuk violine uz laganu muziku koju pušta DJ pa sam upitala konobara što se zbiva i on mi je odgovorio da je u toku prosidba. “Pazi gdje je odlučio zaprositi ženu”, ispalila sam odmah. Nenad me usputno upitao zašto mislim da je to loša ideja. “Nije mi fora ispred tristo ljudi u restoranu od kojih potom očekuješ i pljesak. U mojoj glavi to je vrlo intiman čin. I zašto Bangkok? Zar će nakon prosidbe slaviti zajedno s nekom kraljicom ili kraljem noći?” rekla sam mu. Samo mi je rekao da mora u toalet i smjesta je otišao otkazati sve dogovore. Sutradan ujutro počele su mi stizati poruke iz Zagreba s pitanjima kako sam i što ima. Čujemo se redovito, ali svejedno mi je bilo neobično pitanje, no nisam tome pridavala važnost. Njima, pak, nije bilo jasno gdje je fotografija prstena, što se dogodilo, je li se Nenad predomislio, jesam li odbila… Razvijali su razne teorije u ekipi.
S te ste večere objavili nekoliko videoklipova na Instagramu.
-Da, ponijela me odlična atmosfera, tokom cijele večere smo se smijali. Dok smo čekali desert, u mrklom mraku ugledala sam tri konobara koji idu prema nama. Cijelu nas je večer posluživao jedan, a sad dva deserta nose trojica. Vratila sam pogled na Nenada koji više nije imao nasmiješeno lice kao dotad. Brk mu se smijao, ali vidjela sam da mu nije svejedno. Ustao je, izvadio prsten, a ja sam zbunjeno gledala te ljude, ustala i uzela prsten. Jedan je nosio pjenušac, drugi buket cvijeća, a treći je sve snimao. Tek sam poslije na snimci vidjela da niti je on postavio pitanje, niti sam ja išta rekla. Samo sam uzela prsten i počeli smo se ljubiti. Bilo je neopisivo divno, ostali smo tamo dok posljednja baklja nije izgorjela. Idući smo dan dobili snimku na USB stiku, no Nenad ga je uspio izgubiti u večernjem izlasku s novim društvom koje smo ondje upoznali. Nevjerovatno, ali zadnji dan su nam došli s USB stikom i rekli da su ga pronašli u pijesku. Tek sam u Zagrebu ispričala prijateljima sve detalje, a njihov komentar bio je jednoglasan: “Samo ti možeš čovjeku uništiti prosidbu.”
Kakav je osjećaj biti zaručen?
-Jedina razlika u razdoblju prije i poslije 11. januara je što imam prsten. Ništa drugo. Ako u glavi nekog voliš, ta će ljubav živjeti i bez prstena i vjenčanoga lista. Riječ zaručnica daje na težini, ali bila sam ozbiljna u ovoj vezi i prije prstena.
(Story.hr)