Ilda Šaulić svoju karijeru gradi polako i bez skandala. Njoj su na provm mjestu kćerka Ema i suprug Bojan. Pjevačica kaže da je sve iznenadila nakon što je otkrila da su ona i Bojan u vezi, jer su se poznavali cijeli život. Pjevačica govori o odrastanju, ali i ko je autoritet u kući
Koliko poznajate vašeg supruga Bojana Vučkovića?
–Bojan i ja poznajemo se još otkako smo bili djeca i naše dve porodice oduvijek su se intenzivno družile. Međutim, razlika između nas je osam godina pa kada sam ja imala samo 10 godina, on je već slavio punoljetstvo. Ipak je to značajna razlika u tom dobu. Kada se Bojan vratio iz Amerike, gdje je živio, životne okolnosti uticale su da budemo zajedno i danas smo u braku. Eto, život je čudo. Naravno, roditelji su se iznenadili kada su čuli koga sam izabrala za životnog partnera i rekli su: „Bože, djeco, da li je moguće?“. To je i meni bilo pomalo nevjerovatno. Da mi je iko pričao ko će biti čovjek mog života, ne bih vjerovala jer ga u detinjstvu nisam tako posmatrala.
Koliko se vaše djetinjstvo razlikuje od Eminog?
-Neprestano smo se igrali napolju i bili smo dosta kreativni. Živjeli smo na Labudovom brdu i to je bilo prelijepo odrastanje, plato je bio prepun djece. Sve što je moglo da se igra napolju, mi smo to radili. Danas deca zabavu vide na potpuno drugačiji način, to su neka virtuelna druženja koja podrazumjevaju telefone i kompjutere i, nažalost, mislim da nisu kreativni kao što smo mi bili.
Kako ćete se postarati da Ema svoje djetinjstvo provede poput vašeg?
–Bojim se da dete ne možete izolovati od okruženja, niti od svijeta. Danas se živi drugačije i brže, ali opet ću gledati da je, koliko to bude moguće, usmjerim na druge stvari. Smatram da se ne mora sve vrtjeti oko telefona, iako ona već u ovako ranom uzrastu zna sve oko toga, što mi je nevjerovatno. Ipak, nastojaćemo da zavoli prirodu i što više vremena provede u aktivnostima napolju.
Poznato je da ste stroži od Bojana, da li to znači da ćete Emi braniti određene stvari, pa možda i ograničavati vrijeme za ekranom, kad smo već kod toga?
–Istina, strožija sam. Autoriteti moraju da postoje, a kod nas u porodici to je oduvijek bila moja mama. Izgleda da to kod nas ide po toj ženskoj liniji. Bojan bi nekada i želio da se postavi strogo, ali čim ga Ema pogleda i nasmješi se, sve pada u vodu. Mislim da nije loša stvar da u kući neko bude strog, a takođe i da je normalno da djeca slušaju svoje roditelje. Ozbiljan i najveći zadatak u mom životu jeste da Ema sutra bude dobar i kvalitetan čovjek.
Djeluje da s njom nema velike potrebe primjenjivati tu strogoću?
–Komunikativna je i dobra, doduše i veoma živahna. Ona bi u roku od dva minuta željela da sve vidi i stalno nekud trčkara, što je i normalno za njen uzrast.
Pomenuli smo da je fudbal okupirao i vaše djetinjstvo, vaš suprug je profesionalac u tom sportu. Hoće li Ema u svemu ličiti na vas?
–Ja bih zaista voljela da ona i to zavoli, da bude sportski tip pa da tu žicu povuče malo od nas oboje. Međutim, ne stremim ka tome da Ema sutra u svemu slijedi moj primjer. Ona treba da bude svoja i pronađe sopstveni pravac, a vjerujem da će na taj način i mnogo bolje proći u životu nego ako bude slijedila tuđe snove.
Šta kaže vaša majka kada pogleda Emu, u kojoj mjeri vas uspjeva da vidi u njoj?
–Ona primjećuje da što je Ema starija, sve više podsjeća na mene. U početku je više ličila na oca, ali sada ispoljava sve više mojih karakternih crta iz tog perioda.
Kada pogledate vas troje i svijet koji ste izgradili, da li sve drugo u životu gubi smisao?
–To je najvažnije. U mom životu porodica je stigla u nekim zrelijim godinama, ali je ona suština svega. Nekako sve drugo dođe i prođe, ali ovo vas ispunjava i čini sretnim. Sve drugo što radite u životu činite zbog svoje porodice. I svojoj karijeri izuzetno sam posvećena, ali pažljivo vodim računa o svakom koraku, upravo da bi sutra Ema mogla da kaže kako je ponosna na svoju mamu zbog svega.
Putovanja i nedostatak vremena koji pominjete ne izostaju ni u karijeri koju danas imate. Da li Ema osjeća vaše odsustvo i kako na njega reaguje?
–Mada je još uvijek mala, mislim da će se to sve više mijenjati. Ranije, kada se opraštamo, ona kaže „baj“ i pošalje vam poljubac, a sada vidite da to više nije onaj isti pozdrav, već joj se lice nekako mijenja. Međutim, kada bude malo veća, voljela bih da me prati na tim putovanjima, iako ne želim da moj posao bude dio njenog života, već ona treba drugačije da odrasta i da živi neku svoju priču.
Imate li pomoć dadilja, porodice i kako usklađujete sve obaveze?
–Naglasila bih pomoć koju imam od svog supruga Bojana. Po mnogo čemu, on je atipičan balkanski muškarac i razlikuje se od većine drugih po vremenu koje provodi sa svojim djetetom. Njemu ništa nije teško i pravi je partner u punom smislu te riječi, a naravno da je tu i pomoć u kući. Ema je veoma zavoljela dadilje i dobro je da je od malih nogu navikla na gužvu u kući, jer kod nas uvijek ima naroda i stalno se nešto dešava.
Kao kćerka poznatog pjevača odrastali ste u izobilju, ali vas taj luksuz ni na koji način nije pokvario, što je uvijek opasnost u takvim okolnostima. Koliko je bilo teško uspeti u tome?
–Način života i sve ono što imate u svojoj kući ne bi trebalo da vas odrede kao čovjeka. U neku ruku, sebe vidim kao skromnu osobu, mada imam one klasične ženske boljke u vidu šopinga, pa često kupujem i šta mi treba i šta ne. Ipak, ne mislim da sam bahata niti razmažena u tom smislu. Mada sam odrasla u najboljim uslovima, uvijek sam željela da radim, nečim se bavim, ispoljim svoju kreativnost. Popularnost, koja je kasnije uslijedila, takođe me nije promijenila. I dalje imam iste prijatelje, a moja kuma išla je sa mnom u osnovnu školu na Labudovom brdu. Štaviše, malo je ljudi iz javnog života s kojima se privatno družim.
Odrasli ste u velikoj porodici, a nikada niste krili da biste i sopstvenu voljeli da proširite za još jedno dijete. Koje su prednosti takve porodice?
–Volim što imam sestru i brata i to je prelijepa stvar. Naša povezanost toliko je jaka da se čujemo više puta u toku dana i stalno se posjećujemo. Nedavno smo proslavili mamin jubilarni rođendan, neću vam reći koji jer nemam njenu dozvolu i to je bila prilika da svi budemo na okupu. Ne mogu da vam opišem koliko je ta slika lijepa. Voljela bih da to iskusi i moja kćerka. Što bi moj otac rekao, djece i para nikada dosta. Svi smo osnovali svoje porodice, a zapravo smo jedna velika, još samo čekamo mog brata Mihajla da se ostvari u toj ulozi.
Kako izgleda vaš odnos sa suprugom danas, da li je njemu ikada zasmetala priroda posla kojim se bavite?
–Kada smo počeli da se zabavljamo, bilo mu je potpuno jasno šta podrazumjeva moja profesija, tako da takve probleme nismo imali. On maksimalno prati moju karijeru i podržava me na svakom koraku, kao što ja podržavam ono što on radi. Dopunjujemo se na najbolji mogući način i ne vjerujem da bi naš brak funkcionisao da takve podrške nema.
Da li vam je žao što ste odustali od tenisa?
–Imala sam u životu taj trenutak koji je vjerovatno bio maksimum tadašnjih mogućnosti i odluka. Profesionalni sport koliko daje, podjednako vam i uzima. Gubite vrijeme za mnoge druge aktivnosti i ciljeve. Sve se svodi na treniranje i putovanja. Međutim, u tome pronalazim ono najpozitivnije, odrastala sam na zdrav način, baveći se sportom, upoznala sam sjajne ljude s kojima i danas evociram uspomene iz tih dana.