Samo je jedan kralj naroodne muzike a to je Šaban Šaulić.
Vladavinu Šabana Šaulića već decenijama niko nije ni pokušao da ospori, a kako bi i mogao, kada je potkrepljena stotinama hitova. Ipak, kralj narodne muzike skromno kaže da ne voli kada mu daju tu titulu i za „Alo!“ otkriva da ga glas ni u 66. godini ne izdaje, iako i dalje puši i pije.
– Mnogi se čude kako i dalje pjevam ovako, a ni ja ne znam u čemu je tajna. Što se glasa tiče, radim isto što i uvijek – pušim i pijem. Pušim maltene otkad sam se rodio i uvijek pijem isključivo hladna alkoholna pića – i žestoka, i pivo. Ni sokove ne pijem obične, samo gazirane. Kolege mi često kažu kako oni promuknu, a ja nikad. Oni onda moraju da piju čajeve, a ja se ne sjećam da sam u životu popio čaj (smijeh). Čak i ne spavam koliko bi trebalo, zaspim tek u zoru, pošto imam nesanicu. Ako dođem kući ranije iz kafane, gledam filmove i serije, ali bolje da ne dođem (smijeh). Ne mogu da zaključim ništa drugo, osim da je moj glas dar od Boga – rekao je Šaulić , dodavši da će se ipak posebno pripremiti za koncert u „Štark areni“ 6. oktobra.
– Za taj nastup moram da budem u top-formi, kako zbog supruge Gordane, pošto je to njen rođendanski poklon, tako i zbog publike. Za pjevanje je važno da budete u treningu, kao i za sport. Jednom sam otišao na neki odmor, petnaestak dana nisam zapjevao i kad sam došao na prvi nastup, osjetio sam kao neku sluz u grlu. Onda sam shvatio da ne treba da pravim tako velike pauze – objasnio je kantautor koji ima toliko pjesama da je mnoge i zaboravio, pa će posebnu pažnju morati da posveti sastavljanju repertoara:
– Mnogo svojih pjesama sam zaboravio. Neke nisam nikada ni pjevao nakon što sam ih snimio. Kad ih čujem, mogu da se nadovežem, ali sam se ne bih sjetio. Dešavalo se da mi naruče neku moju pjesmu, a ja nemam pojma. Od 1975. do sada napisao sam ih na stotine i ni za jednu ne mogu da kažem da mi je omiljena. Svaka je imala svoje mjesto. I pred koncert ću svakako objaviti nešto novo.
Šaulić kaže da nikada nije jurio hitove i ne voli kada ga zovu kraljem:
– Sam sam birao i komponovao pjesme, niko mi ništa nije određivao. Radio sam po osjećaju, iz srca, i valjda zato publika voli moje pjesme. Ne osjećam se kao kralj. Mislim da su ti kraljevi, carevi i prinčevi pomrli davnih dana. Mene su tako prozvale kolege prije mnogo godina, ali meni nije prijatno kada to čujem. Više volim kada kažu da sam jedan od najboljih pjevača i autora, ali kralj… Nema razloga da me zovu tako.
Osim što skromno gleda na svoj učinak, Šaban je skroman i u odmoru, pa umjesto skupih i egzotičnih destinacija, bira Krčedin kraj Dunava, gdje se opušta pecajući i družeći se sa ljudima koji nemaju veze s estradom.
– U Beogradu sam kad imam neki nastup, svratim do kuće, pa na aerodrom, ali najviše sam u Krčedinu. Da mi nije moje Goce, ne bih ni znao kad i gdje nastupam (smijeh). Kuća mi je petnaest metara od Dunava, a ja obožavam vodu. Za mene je najveća muka kad dođem početkom decembra u Beograd, ja se tu ne snalazim. U Krčedinu se družim s običnim ljudima, pričamo o sportu, pecamo… Ponekad me posjete i kolege, pa se i njima dopadne ta moja razonoda – s osmijehom kaže Šaulić, koji je u svojoj pecaroškoj karijeri upecao dosta kapitalaca, a koji je bio najveći?
– Bojim se da mi nećete vjerovati kad vam kažem. Uzeo sam malu ribicu kao mamac i upecao soma od preko 35 kilograma. Nisam mogao sam da ga izvučem iz vode, pa mi je prijatelj Miki, koji stalno peca sa mnom, pomogao. Viknuo sam: „Miki, pomagaj, ja s ovom ribom nemam šanse!“. Uplašio sam se kad sam video ogromnu glavu tog soma – prisjeća se Šaulić, koji svog kapitalca nije ni okusio jer, kako je zaključio:
– Zadovoljstvo nije u jelu, nego u lovu!
