Kada je voda počela nositi sve pred sobom, a ljudi napuštali svoje domove, bez hrane, odjeće, obuće, tražili su ono najosnovnije kako bi preživjeli jer su ostali bez ičega, jedan od onih koji je prvi pokrenuo akciju pomoći ugroženom stanovništvu je Sejo Boy.
Ovaj popularni pjevač uz brata Ninu Hamzića i nekoliko prijatelja odmah se aktivirao na društvenim mrežama tražeći od onih koji su u mogućnosti da finanisjki pomognu kako bi se obezbijedila pomoć ugroženim Bosancima. Od samog starta njegov poziv imao je velikog odijeka: novac je počeo pristizati sa svih strana, a Boy sa svojom ekipom krenuo u obilazak mnogih bh. gradova, sa velikim konvojima pomoći.
Svi su regirali kao jedan ne pitajući one koji su ugroženi za ime i prezime, boju kože… Takva je bila reakcija i onih koji su slali novac. Nije pitao Mujo da li ide novac nekom Mirku u Doboj ili Bijeljinu, niti se zapitao Marko hoće li ono što je on poslao dobiti Ismet iz Maglaja, Hasan iz Zavidovića… Sreća u tome je bila veća jer su se u nedaćama prepoznali prijatelji, oni koji su spremni pomoći.
Sejo priznaje da je bilo i onih koji su njegovu akciju “dočekali na nož”. No, vrlo mali i nebitan broj je njih, reći će on. Neki su mu zamjerili jer su smatrali da on na takav način samo želi doći do reklame. Uostalom, Sejo nije davao samo svoje, nego novce drugih ljudi, dobronamjernika, kolega….Boy tvrdi da mu pjevačka karijera u tim teškim danima nije bila “na kraj pameti”. Bio je spreman, i dalje je, da pomogne onima kojima je pomoć potrebna, ali i naglašava kako ni jedna marka nije i neće biti zloupotrebljena.
Među prvim estradnjacima, zajedno sa svojim bratom Ninom, pokrenuo si akciju pomoći stanovništvu u poplavama ugroženim općinama. Šta te podstaklo na takvu akciju?
– Ideja se rodila spontano. Dane i noći smo provodili u studiju dok je padala ta kiša, televizor nismo gledali da vidimo šta se dešava. Sjećam se da sam u petak ležao, uključio TV i ugledao katastrofu. Odmah mi je prošlo kroz glavu da doniram neki novac, ali tu i je nastao problem. Kome i gdje će taj novac završtiti? Onda mi se rodila ideja da snimim apel i postavim na “Facebook”, jer imam veliki broj ljudi koji me prate. Cilj je bio svi po jedan dolar da uplate i bit ćemo sretni. Priključio nam se i drug Muki Fijuljanin i onda smo već bili “organizacija”. Tako je počelo ludilo sa uplatnicama. Nismo mogli da vjerujemo šta nam se dešava.
Reagovali su brojni građani koji su uplaćivali novac. Odakle su sve pristizale donacije?
– Nije bilo države odakle nije stigla pomoć. Moram priznati da je u prvom talasu stizalo najviše para od naših prijatelja.
Svaka je pomoć na svoj način dragocijena. No, možemo li izdvojiti neku najveću, s najvećim iznosom i ko ju je uplatio?
– Iskoristio bih ovu mogućnost da se zahvalim nekim ljudima bez kojih ne bi sve ovo mogli uraditi. Na prvom mjestu je moj prijatelj Bazo Žigović sa sinom Ervinom koji je u startu dao jednu lijepu sumu novca i što nam je na raspolaganje dao svoj helikopter. Zatim, Muki Fijuljanin koji nam je bio “desna ruka” u svemu, moji Pribojci inače vlasnici objekta “Sarajevo Lounge” iz Seattla koji su bez progovora uplatili nekoliko hiljada dolara, Armin Zečević, Aldin Humačkić, Gana Peci, Sead Islamagić, Denis Koldžić, Semir Biberović i vlasnik “Heco pijace” Sead Heco, koji je uz svaku našu kupovinu umanjio račun za par hiljada. Hvala svima! Bez vas bi bili samo ideja. Ako sam nekoga zaboravio neka mi halali.
Imaš li podatak koliko ste porodica posjetili? Za koliko njih uručili pomoć? Koliko je novca prikupljeno?
– Tačan broj kuća ne znamo, ali bilo je negdje oko 500 domaćinstava. Do sada je moja fondacija “Samo jaki pobjeđuju” prikupila nekih 70.000 KM. Od toga, 50.000 je otišlo u namjernice, ostatak je planiran, da uz još jedan apel za pomoć, sagradimo nekome krov nad glavom.
Koje ste gradove obišli?
– U Maglaju smo bili dva puta, Doboj, Janja i mnogo malih sela na tim općinama. Vjerujte mi da se naziva tih mjesnih zajednica ne sjećam.
Siguran sam da su slike bile stravične. Svaka slika je na svoj način žalosna, ali šta te je najviše potreslo?
– Najteže mi je palo kada sam na kraju prvog izlaska na teren, flašu od dvije litre vode dao jednom čovjeku između Maglaja i Doboja. Kroz suze mi je rekao da se zove isto kao ja. Plakali smo “kao kiša” zajedno. On zato što mu drago da sam došao u pomoć, a ja zato što nisam imao više ništa da mu dam.
Kako građani reagiraju? Prepoznaju li te kada ih posjetiš kao pjevača ili humanistu?
– Naravno da su prepoznali, ali nisu mogli vjerovati da baš ja stižem sa kamionima ispred njihove kuće i njima dijelim ono što im je najvažnije.
Jesu li neke tvoje kolege podržale akciju koju si pokrenuo?
– Jesu i hvala im na tome. Šeki Bihorac je od pjevača uplatio najveću sumu novca, Muki Fijuljanin, Sanja Maletić, Davor Badrov, Mujo Isanović, Damir Kulović Kule, Ishak Dedić i Sedo, muzičar Mileta Kitića. On nije prestajao da šalje novac. Ljudi velikog srca!
Svakodnevno pristižu pohvale za sve učinjeno.
– Hvala Uzvišenom koji nam je dao tu mogućnost da ljudi vjeruju šta radimo moj brat Nino, Muki i ja, koji su nam slali taj silni novac. Mi smo samo bili poštari koji smo to nosili u prave ruke.
No, ima i onih koji su te kritikovali?!
– Na haljade poruka hvale, a bile su možda dvije ili tri one drugačije. Znate kako, kada neko uči ilahiju nađe se neko da kaže: “E vala nije nešto, mogao je to i bolje”. Uglavnom imena koja su kritikovala nisu bili na spisku donatora.
Na društvenim mrežama sam pročitao i komentar kako iskorištavaš novonastalu situaciju kako bi se reklamirao?!
– Naravno da koristim. Svaka osoba koja uspije za tri dana da skupi 70.000 zaslužio je reklamu. Gluposti, krenuo sam srcem u ovo, reklama me ne zanima, samo me zanima da ljudi budu siti, koliko toliko. Moj poklon će mene stići kada se budem najmanje nadao. Mogao sam slupati auto nasred čaršije, to bi bila još jača reklama, mnogo više ljudi bi čulo za to, jer je poznato da se kod nas dobar glas daleko čuje, a loš još dalje.
Zamjeraju ti što si se stalno fotografirao ispred kamiona sa prikupljenom pomoći.
– Da, a ne zamjeraju mi što sam uz pomoć svojih prijatelja nahranio toliko ljudi. Jeste, slikao sam se i snimao svaki korak, a znate zašto, da ljudi vide gdje to sve odlazi. Kamo sreće da je neko iz dnevne štampe išao sa mnom da sve to bilježi, tvrdim da sam na dan mogao i po 50.000 donacije da skupim. Ovako sam imao Facebook, YouTube i “Express”. Gdje su ostali? Ušutili se vjerovatno jer su skontali da je moja ekipa sposobnija od njih.
Postoje i oni koji sumnjaju u to da li će i kako novac biti raspoređen da ne kažem zloupotrebljen?
– Do sada mi još niko nije poslao poruku da pita gdje su moje pare otišle. Planirano je, kada ovo sve prođe, kada ovaj haos sve bude jučer, napravim jednu PDF prezentaciju gdje ću svaku uplatu slikati, svaki transfer novca, svaki račun gdje su pare otišle. Moja duša je čista. Znam gdje su pare otišle, a šta drugi misle me ne zanima. Uvijek će biti onih koji tako misle.
Kakvi su naredni koraci fondacije koju si osnovao?
– Fondacija “Samo jaki pobjeđuju” neće biti ugašena. Ako smo uspijeli za prvih 24 sata da prikupimo oko 15.000 maraka onda je to znak da ne smijem prestati sa tim. Ljudi vjeruju u to što sada radim, u poštenje mog brata Nina i prijatelja Mukija, znaju da ni jedan dinar ne smije otići gdje ne treba. Plan je da nastavimo, samo je ogroman pritisak ljudi koji nam svakodnevno pišu kako su u lošoj situaciji, kako trebam da pomognem. Nisam sunce da mogu cijelu zemlju da obasijam. Čak ni sunce to ne čini, već obasija pola zemlje.
Malo je zbog novonastale situacije tvoje pjevačka karijera u sjeni. Snimaš li nešto novo? Kada očekivati pjesmu ili album?
– Za sada je album stopiran. Uradio sam šest pjesama, još četiri nedostaju pa da ga objavim. Sigurno će sada kasniti radi ove pauze. Ali mjesec gore dolje, mi ne znači ništa.
Trenutno si u Berlinu ali i dalje humanitarno djeluješ?
– Iz Berlina sada mogu samo manje akcije da planiram. Odavde sam poslao nekim selima u okolini Maglaja brašno i vodu, jer im je samo to trebalo. Crnom blatu kod Tuzle smo iz Berlina organizovali pomoć za 25 porodica kojima je klizište odnijelo sve.
Zbog puno putovanja i svega što si vidio i gdje si zakoračio, na FB profilu si objavio da je tvoje zdravlje malo narušeno?!
– Poslije Doboja gdje sam se nagutao toliko prašine osjetio sam jak bol u plućima. Odmah sutradan sam sjeo u avion i odletio za Njemačku da vidim o čemu se radi. Uplašio sam se da nije nešto ozbiljno. Na svu sreću nije. Samo je prašina. Imam terapije inhalacije. Bit će to dobro ako Bog da.
Tvoja poruka onima koji te podržavaju, ali i onima koji nemaju lijepo mišljenje o tebi, neću reći akciji koju si pokrenuo?
– Poruka onima koji me podržavaju jeste da dalje nastave da doniraju novac za moj rad putem paypala [email protected] i na moj žiroračun. Onima koji su protiv toga neću ništa da poručim, jer šta god bi im rekao nastavili bi dalje svoje da tjeraju. Neka su meni i oni živi i zdravi i neka im se nikada ne desi ovo što se ljudima desilo.
Moram se vratiti pjevanju, ja od toga živim
Da li si se vratio nastupima jer si neke zbog situacije otkazao?
– Nastup koji je trebao biti u Grazu, dva dana poslije ove katastrofe sam otkazao. Nisam bio u stanju da pjevam. Važnije mi je bilo da pomognem ljudima u nevolji. Nastavljam dalje jer postojim i ja, ja od toga živim. Žalim sve nastradale, ma iz koje države bili, ali moje ćutanje ih na žalost neće vratiti među žive.
Kuća za samohranu majku ili zgrada sa sedam stanova
Je li tačno da ćete kupiti i jednu kuću za neku porodicu koja je ostala bez krova nad glavom?
– Za sada smo finansijski spremni da sagradimo jednu kuću za neku samohranu majku. U cilju mi je da pomognem najviše najmlađima. Ako me dobri ljudi i dalje podrže, najradije bih da napravimo neku zgradu sa šest-sedam stanova i tako usrećimo nekoliko porodica. To bi bio san moje fondacije “Samo jaki pobjeđuju”.
