Dino Šukalo je dugogodišnji član benda Dine Merlina. Tandem Šukalo-Dervišhalidović sjajno funkcioniše na sceni. Uz to, on je član benda Sarajevo Jazz Guerrila pa svira džez muziku. Samouki je gitarista, a da bi se uspjelo, kaže, najvažnija je vježba.
O tome zašto je još uvijek na Vi sa Dinom Merlinom, koji ga segmet muzičkog djelovanja čini ponosnim, ali i o tome imaju li mladi bendovi dovoljno strpljena da rade i vježbaju kako bi uspjeli.
Puno radite i svirate, turneja „Hotel Nacional“ traje četiri godine. Ima li neostvarenih želja u karijeri?
–Nema, svaki novi projekat je neplanirani izazov.
Na čije koncerte odete za svoju dušu?
–Bio sam prošlog ljeta na „Kings Of Leon“, a malo prije toga na Pat Methenyu. Ne znam zaista gdje mi je bilo bolje.
Gitaru ste naučili svirati sami. Koliko je bitan talenat, a koliko školovanje?
–Talenat je neosporno bitan, ali ako ne vježbate, rezultati neće doći sami. Kad sam tek počinjao, doslovce sam spavao sa gitarom.
Dugogodišnji ste član pratećeg benda Dine Merlina. Kako je došlo do saradnje ?
–Nakon što je bend napustio Miro Asotić, dobio sam poziv na audiciju na kojoj sam zadovoljio. U to vrijeme sam bio član grupe „Skroz“, koju sam nedugo zatim napustio.
Velike turneje nose i koncerte na kojima bude i sto hiljada ljudi. Koliko vas je to promijenilo?
–Učinilo me samo iskusnijim i otpornim na tremu, spremnim da odgovorim i na najteže scenske zadatke.
Da li ste još uvijek na Vi i persirate li Dinu Merlina iako ste dugogodišnji saradnici?
–Da, od prvog dana. Od tog čovjeka sam naučio najviše o muzici i muzičkom biznisu i ne namjeravam ga prestati persirati jer zaslužuje iznimno poštovanje zbog svog uspjeha. A i stariji je od mene znatno.
Imate i veliku kolekciju gitara. Znate li koliko ih trenutno imate?
–Imam dosta dobrih gitara, vremenom sam svoju kolekciju sveo isključivo na one koje imaju i upotrebnu i kolekcionarsku vrijednost. Zapostavljena gitara je mrtav instrument.
Sarađivali ste sa Lakom, bendom „Zoster“, Božom Vrećom kroz bend „Halka“, pisali muziku za pozorište, serije, film. Šta vam je od toga najdraže?
–Sve je isto drago jer je sve dobra muzika i na sve to sam ponosan.
Koliko danas mladi bendovi imaju želje da rade?
–Isto kao i uvijek, niko me ne može ubijediti da je novo doba drugačije. Ljudi i danas pišu dobre pjesme, svako malo ja čujem neku novu.
MISKE NEMA SLUHA
Često se družite sa našim fudbalskim reprezentativcima. Imaju li sluha i šta vole da slušaju?
–Najviše sa Zvjezdanom Misimovićem. Za njega mogu slobodno reći da mu je kao malom slon prdnuo na uho u minhenskom zoološkom vrtu, te da zbog toga nema nimalo sluha.
