Iako je već 40 godina na estradi, sa pređenih 60 godina života, Miroslav Ilić i dalje pjeva kao na početku karijere. Ljudi ga vole, za njegove nastupe se traži karta više, a i dijaspora se sve više okreće kvalitetu i traži istinske zvjezde.
Razgovor sa Miroslavom vodili smo prije njegovog nastupa u diskoteci “Diva ” u Frankfurtu. Najprije smo ga zamolili da uporedi nastupe prije 20 ili 30 godina i danas.
– Prije se znalo ko je prva elita estrade i sva ta poznata i priznata imena imali su zajedničke nastupe širom Jugoslavije i dijaspore. Kada je estrada otišla u smjeru u kojem je danas, za mene je to bio jedan veliki šok. Jednostavno, nisam bio navikao na tu vrstu komunikacije i mešetarenja na estradi koja je danas. Prije su bili ti veliki koncerti po dvoranama, ali i tada nije bilo velikog izbora, samo je to funkcionisalo, pa je bilo ili uzmi ili ostavi. Tako da se danas baš pitam da li je tada moglo biti drugačije, bolje, i da li se danas moglo drugačije ili bolje sve to organizovati. Teška srca sam napravio u ovim godinama kompromis, pa sam navikao, eto, da danas nastupam po diskotekama, restoranima, klubovima. Navikao sam se već.
Koliko je nova generacija pjevača uništila estradnu scenu?
– Pjevači su tu najmanje krivi. Mnogi drugi su tu krivi. Meni se smučilo pričati na tu temu, jer moram opet da se dotaknem Saše Popovića i “Granda”. Jedan sam od rijetkih koji je ostao tvrdoglavo principjelan i istrajan u pričanju istine, a ona je da se u taj “Grand” i u to mešetarenje sa Popovićem nisam mješao nikada. U tim “Zvezdama Granda” ima jako talentovane djece, ali ti koji to organizuju su jako bezdušni. Oni nikoga od te djece nisu ispoštovali do kraja, oni su jedna bezdušna mašina koja koristi njih i sve one koji im šalju SMS poruke. Na toj djeci i tim porukama uzimaju novac i ja tu ne vidim dobru namjeru. Posebno je u svemu tome jako žalosno što kada traje takmičenje djecu tjeraju da pjevaju pjesme iz perioda kada se snimala i pjevala dobra i kvalitetna narodna muzika, a kada se završi takmičenje odvedu ih u studiju i tjeraju ih da snimaju pjesme ispod svakog nivoa.
Da li ste nekada zažalili zbog te Vaše tvrdoglavosti?
– Ne, ne i ne. Ja tom svojom tvrdoglavošću nikoga ne ugrožavam. Koga sam ja to ugrozio što sam se ukopao u svoj rov i lajem iz njega? Nikoga!
Da niste tako tvrdoglavi i da ne “lajete”, možda biste danas bili u žiriju “Zvezdi Granda”?
– Pa, možda. Možda, da su me zvali ja bih i prihvatio, ali pod uslovom da nemam iznad sebe taj “vrhovni žiri”, koji ne mari šta kaze jedan Šaban Šaulić, jedna Zorica Brunclik, jedna Snežana Đurišić, jedan Aca Lukas i jedan Dragan Stojković Bosanac. Ako se gleda ta farsa i ta lakrdija od tih nazovimo ih “Zvezda Granda”, onda se vidi da konačnu odluku donosi vrhovni žiri u kojem sjede jedan Saša Popović i jedna Lepa Brena, a njih dvoje imati u vrhovnom žiriju za mene je uvreda. Ja da kažem jedno, a oni će da kažu drugo, i koji k…c bih ja sjedio tu.
OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM IZDANJU
