Neke detalje iz svog burnog života je rado podijelio s nama, a neke je, ipak, iz razumljivih razloga zadržao za sebe. Ono što ostaje kao činjenica je da nema mnogo šarmera kao što je Mladen Tomić.
Jeste li prebrodili šok ili ste još pod utiskom incidenta kada su Vas nedavno napali u centru grada?
–Još uvijek sam u šoku! Ovo je prvi put u mom životu da neko puca na mene. Ja sam rođen u Sarajevu, ovdje sam rastao, školu završio. Ja nemam nikakvih grijehova prema ovom gradu. Zbog čega sam ja tu neka meta? Nisam zaslužio da me neko toliko potcjenjuje, da puca u mene, u mom gradu… Ne spavam noćima od šoka. Pjevao sam po cijelom svijetu, Čikagu, Los Anđelesu, nikada nisam doživio da pucaju na mene. Šta su htjeli, ne znam. Možda da me opljačkaju, da mi ukradu auto. Još imam pred očima tu dvojicu koji su palicama krenuli na mene, a kad sam počeo da bježim, zapucali su. Srećom samo su mi oštetili automobil. Odmah sam slučaj prijavio policiji, dobio sam neku šturu potvrdu, i na tome će vjerovatno ostati.
Bliži se BH Muzički Oskar. Predviđeno je da dobijete nagradu za životno djelo. Kako komentirate to saznanje?
–Iza mene je puno staža. Pedeset godina estradnog staža kao pjevač. Vjerujem da sam to zaslužio. Zahvaljujem se i Nazifu Gljivi na priznanju. On je jedan veliki gospodin. Znamo se od djetinjstva, on je iz Hrasnice, a ja sa Stupa. Naša saradnja traje decenijama. On je autor mojih najvećih hitova „Crveni karanfili“ i „Slađana zbogom.“ Gljiva je zaista živa legenda. Uvjeren sam da će BH Muzički Oskar biti spektakl, kao i svaki put do sada. To će biti prilika da se družimo, pjevamo, zabavljamo. Radujem se i susretu s kolegama koje dugo nisam vidio.
Kako komentirate nestanak festivala? Zašto su izgubili na značaju?
–Pjevao sam na „Ilidži“ kada su tamo sve sami vukovi pjevali. Sve sama jugoslovenska klasa: Muharem Serbezovski, Safet Isović, Nedeljko Bilkić, Toma Zdravković, Lepa Lukić, Tozovac. U takvoj konkurenciji ja sam osvojio treće mjesto publike sa pjesmom „Gordana.“ U to vrijeme to je bio najznačajniji muzički festival u cijeloj Jugoslaviji. Mi smo živjeli za Ilidžu. Bilo je puno publike, ljudi su se peli po ogradama, granama. Pjevao sam na pet ilidžanskih festivala od 1970. do 1975. godine. To je bio moj život. Ovo sad što se dešava je tuga. Tamo sam odrastao, u tom ambijentu. Pjevao sam u maloj aleji, pa u hotelu „Kristal.“ Nažalost, takve Ilidže više nema.
Koliko ima autobiografskih elemenata u Vašim pjesmama? Prisjetimo se naslova „Gordana,“ „Slađana,“ „Danijela,“ „Marija.“
–U mom životu uvijek su bile dvije ljubavi. Moja muzika i žene. Ne bih javno govorio o njima, ali neću ni kriti autobiografske pjesme. One kojima su pjesme zaista posvećene to znaju.
Još uvijek ste fizički aktivni. Skijate li?
–Ja sam sportaš u duši. Svaki dan trčim, kupam se u moru u Makarskoj, čak i zimi. Dolazak u Sarajevo sam iskoristio da odem na naše olimpijske planine na skijanje. Idem redovno u teretanu, trčim s ruksakom na leđima koji je napunjen tegovima, radim sklekove, iako imam 70 godina (smijeh). U Makarskoj su me prozvali Mladi Tarzan zato što trčim s ruksakom na leđima svako jutro prije svitanja.
Proputovali ste cijeli svijet. Pozante su Vaše veze sa imućnim, aristokratskim ženama. Ljubav ili interes?
–Ako hoćeš ženu da osvojiš moraš joj pokloniti bar jednu ružu. Kakva čokolada, kakvi bakrači… (smijeh). Oduvijek sam volio starije žene. Ljubav mog života je bila Amerikanka, ruskog porijekla. Iz loze cara Nikole II Romanova. Imao sam čast i sreću da je upoznam u Dubrovniku prije 36 godina. Bili smo u divnoj vezi, koja je trajala 28 godina. Živjeli smo na Palm biču uz okean. Donald Trump nam je bio prvi komšija, kućni prijatelj. Bio sam njegov gost u „Trump“ hotelu na Petoj aveniji, kod Central parka u Njujorku. S njom sam proputovao i doživio što niko ne može da zamisli. Sudbina je htjela da moje žene budu imućnije udovice. Sa svakom sam imao iskren odnos. Svaka je znala šta dobija, a šta gubi. Znam da mnogi misle da sam žigolo, da sam im se udvarao samo zbog novca i materijalne situiranosti. Imao sam u životu i problema zbog toga. Od kad su me priveli na informativni razgovor zbog najluksuznijeg mercedesa u Jugoslaviji, odlučio sam da više vremena provodim u svijetu. Tako da sve ima svoju cijenu, negdje dobiješ, negdje izgubiš.
Da li je Donald Trump stvarno onakav kakvim se prikazuje u medijima?
–On je jedan divan čovjek, veliki gospodin. Međutim, postao je prvi čovjek Amerike. Možda ga je to pokvarilo… da mu je slava i moć udare u glavu.
Kako ste se Vi nosili sa slavom? Bili ste svjevremeno izuzetno popularni.
-Uvijek sam se trudio da me slava ne ponese. Da ostanem prizeman. Živio sam skroman život. Kao dječak sam bio najveća sirotinja. Na Stupskom brdu sam čuvao krave. Ni obuću nisam imao. Međutim, uspio sam radom da se izdignem iz toga i ostvarim sve što sam ostvario.
Kako komentirate današnje mlade pjevače, koji su željni uspjeha i slave preko noći?
-Moram da se smijem. Ja svakoga poštujem, međutim ne može sve odjednom. Ne kritikujem nikoga, čak razumijem zašto je to tako. Divim im se. U ovom vremenu kokuzluka, ljudi nemaju para i moraju da skrenu pažnju na sebe. Danas svaki drugi čovjek pjeva i nekako se moraš izboriti. Ipak talenat, rad i kvalitet pjesme su najbitniji. Pogledajte samo koliko talenata ima na „Zvezdama granda,“ ili „Nikad nije kasno.“ Taj šou mi je posebno drag. Pojavi se neki čovjek mojih godina i oduševi sve. Pjeva bolje nego pola profesionalaca.
Imate li neostvarenih želja?
-Ma, nemam. Ostvario sam sve što sam htio. Trenutno imam ugovor sa Hayat produkcijom, pa snimam pjesme. Jednu je napisao moj prijatelj iz Belgije. Pjesma se zove „Jelena,“ a drugu Nazif Gljiva. Ta pjesma govori o Sarajevu i njegovim mahalama, kad sam bio mlad i udvarao se djevojkama. Tematika je slična kao u pjesmi Kemala Montena, ali će ova bit modernija.
Kakve su javne ličnosti privatno. Koliko je ranije bilo sukoba na estradi, među njima?
–Ranije su estradne ličnosti uglavnom bile u dobrim odnosima. Svako je radio za sebe i nije dirao druge, iako je i tada bilo svakavih ljudi na estradi. Neke ljude posebno volim. Zdravko Čolić, moj drug, veliki gospodin vrhunskih manira. On je u životu prošao što nije ni Elton Džon. Hari Varešanović, vrlo inteligentan, prava sarajevska raja, Mišo Kovač, Oliver Dragojević za kojeg mi je jako žao što je obolio, pa onda moji Kemal Monteno i Pimpek. Bend kao što su bili „Indexi“ se više nikada neće pojaviti. Dragi su mi i teniseri Federer i Đoković. S njima se sretnem u Monte Karlu.
Šešelja su seksualno zlostavljali u Zenici, a Arkan živi na Kipru
–Poznajem i lažove, cicije, perverznjake i ološ svakakav. Da ne navodim imena. Ne želim da javno polemišem ili ulazim u sukob, ali kako da poštujem onog, malog Neleta ili Kusturicu. Odrasli su ovdje, a otišli nekim drugim putem. Šešelj je bio vrhunski student, najmlađi doktor nauka u Jugoslaviji, a nije znao sebi farmerke da kupi. Osam godina je robijao u Zenici, tamo su ga seksualno zlostavljali, tako da za njega nije ni čudo što se pretvorio u to što se pretvorio. U centru Minhena sam 15 godina držao kafanu. Iz tog perioda znam Arkana, Ljubu Zemunca. Tad 1973. godine svima su uzimali reket, a mene nikad nisu dirali. Malo ih častim, dam im sobu da prenoće i nema problema, a sad pucaju na mene. Za Arkana vjerujem da je živ. Čak sam uvjeren da živi slobodno na Kipru, tvrdi Tomić.
Mogu li se porediti naš i svjetki džet set?
–Ne mogu! Tu smo svjetlosnim godinama udaljeni od svijeta. Kod nas ogroman broj ljudi nema zube. Gledam političare, stavio kravatu a krezav. Nema pola zuba, a hoće da nas vodi u Evropu. Ja sam upoznao porodicu Kenedi, Joko Ono, mnoge kraljevske porodice, slavne modne dizajnere. U svijetu ima puno više homoseksualaca. Tamo su slobodniji, ne kriju se kao ovdje. Često su i mene pokušavali da šarmiraju i da me osvoje, ali se nisam dao. Đorđo Armani mi je čak, kad smo se rukovali, srednjim prstom davao signal po dlanu da želi dublju vezu sa mnom (smijeh). To je jedna razina koju mi ne možemo dosegnuti. Prije svega, ogroman novac se vrti, a mi to nemamo, rekao je za Express Mladen Tomić
