Sa Indirom Radić razgovor smo vodili u njemačkom Ofenabahu, kada je gostovala u diskoteci “Vanilla”. Ova pjevačica u posljednje vrijeme sve svoje nastupe bazira na tome da joj gost bude Alen Islamović, što se pokazalo kao dobra kombinacija.
– Alen i ja dogovorili smo se da odradimo nekoliko nastupa po Evropi, a razlog je taj što publika želi da nas opet vidi zajedno, prije svega zbog našeg mega dueta ili bolje rečeno evergrina.
Vi ste imali još dueta, zašto baš Alen?
– Ja bih kada bih mogla uvjek samo i samo sa Alenom bih snimala i nastupala. Ne slažem se sa činjenicom jednom duet sa jednim pjevačem i to je to. Ako pjesma traži da bude opet Alen, zašto da ne, jer on je fantastičan vokal.
Koliko loša ekonomska situacija utječe na rad i život pjevača?
– Pogadja svaki dio života pa tako i estradu. Svako od pjevača je to osjetio. Ja sam sretna kada mi dođe par stotina ljudi na moj nastup, jer danas otići na koncert postalo je luksuz.
Kako gledate na kolege koji se rasipaju bogastvom?
– Na estradi uopste nema super bogatih kolega, a ako ih i ima onda to ne čine novcem zarađenim od nastupa, jer pjevač koji normalno radi i zarađuje treba i mnogo da ulaže u sebe. Svi mi živimo od naroda koji dođe na nastupe, a taj isti narod zaista nema novca. Da ne govorim o klincima koji jedva plate ulaz i cijelu noć piju samo jednu coca colu. Ja nisam milionerka i nikada to nisam ni bila, a svako ko to radi samo sebi na vrat navlači poreznike i pravi sam sebi problem.
Da li bi ste otišli u neki realiti šou?
– Pa, otišla bih kada bi me neko 12 sati svaki dan masirao i činio sve ono što tražim. Postoje ljudi koji vole i žele da kažu sve o sebi, koji nemaju šta da kriju. Tu odlaze osobe koje nemaju šta da rade i koje ne znaju šta da čine od svog života, a ja to sebi ne mogu dopustiti. Ja mnogo radim i mnogo putujem i ono najvažniji – ne mogu da ogolim svoj život pred kamerama.
Da li se smatrate uspješnom ženom?
– Da, u potpunosti. Ja sam osoba koja je navikla da živi i kada nema. Prvo nisam imala pa sam onda nešto stvorila. Dijete sam iz radničke porodice i veoma dobro znam šta je neimati, šta je siromaštvo. Sada znam i kako je to kada čovjek ima, ali nikada u životu nisam radila neke nepoštene stvari.
Da li ste ljubomorni, privatno i poslovno?
– Bila sam, ali više ne, jer sam dovela svoj život u jednu harmoniju u jedan duhovni mir. Nakon svih mojih uspjeha uslijedio jedan period kada sam bila istrošena, psihički labilna, depresivna, sa narušenim zdravljem i kompletnom krvnom slikom, bila sam kompletno na samom dnu. Snagu da se ne odam drogi dalo mi je to što sam po struci zdravstveni radnik, što sam znala kakav je život narkomana i alkoholičara, znala sam da je to smrt koja stiže sa svih strana. Povela sam sa sina i mamu na Kopaonik, pa na Zlatibor, Taru i na kraju na Jahorinu. Hodajući tim planinama otkrila sam i nekoliko manastira u kojima sam pronašla mir i spokoj. Zbog toga sam i kupila apartman na Zlatiboru. Isplakala sam bujicu suza, izbacila iz sebe čemer, tugu i jad i taj duševni mir čuvam još uvjek u sebi i nikom ga ne dam. Ni jedna ljubomora nije vrijedna toga.
Živite sa čovjekom koji je također u istom poslu. Da li se upotpunjujete?
– Ne razumijem to pitanje. Ja nema čovjeka, nemam pratnera, a i da imam, ne bi bio iz svijeta etrade. Želim ovim putem da objasnim za sva vremena, da Goran Ratković Rale nije niti moj životni saputnik, niti ljubavnik, niti suprug i daleko bilo od svega toga. On je samo moj veliki porodični prijatelj, producent, saradnik. A sad smo napravili i taj jedan dogovor da saradnike tražim na drugoj strani. Kao što vidite on me i dalje prati na nastupima, dakle on je tu kao muzičar, prijatelj, saradnik i ništa više od toga.
Pa da li ste po pitanju ljubavnog života sami?
– Ne, ja nikada nisam sama, ali s obzirom da sam javna ličnost mogu da odaberem ono što meni odgovara, da pored sebe imam osobu koja će sa mnom da ode u kino, na večeru, da podjelimo neke lijepe trenutke, a da tu osobu ne plasiram u javnost. Kada bih imala muža znalo bi se, a ljubavnika ili nešto slično bi krila.
Da li razmišljate o udaji?
– Čovjek može da želi, a da li će da se ostvari – to je već pitanje. Čovjek ne može sve da ima, savršen brak, porodicu, karijeru, novac, dobru kuću, dobar auto…. Ja sam se odlučila da njegujem svoju porodicu kvalitetno, da imam dovoljno novca da priuštimo sebi odmor, da se zdravo hranimo, da mogu da ponekad odem u šoping, da njegujem prijateljstvo. A, ljubav, muškarac i brak, neka to bude neki drugi put kojim ću možda jednog dana i krenuti. Za sada sam ok, ljubav mi ne nedostaje, a burma i jedan muškarac pored mene za sada je teško, jer trenutno ne postoji tako kvalitetan muškarac koji može da me prati.
Da li se smatrate vjernom ženom?
– Apsolutno i izuzetno. Ako je neko pored mene koga volim, ko me poštuje i voli, zašto bih to sve upropastila? Moje saznaje da sam slobodna i da mogu da imam koga poželim, dakle ovo je sad moja iskrena ispovjest, onda ja sebi kažem šta će mi sve to, neka čvrsta veza, brak…to što mogu da imam, ja ne želim. Obično ljudi kojima je to nešto zabranjeno, to žele, a ne mogu iz tog nekog hira su pohlepni, pa daj što više. Moje saznanje da ja sve to mogu, da budem i supruga i ljubavnica me umirilo, prosto odgovara mi neka mirna duša, jedan lijep ručak, kutak, šetnja…sve je to divno… Koliko puta sam samo sjedila u kolima, kiša je padala, pričali smo i bilo nam je lijepo i nikad niko za to nije znao.
OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM IZDANJU
