Kristijan Rahimovski, još jedan od mladih perspektivnih muzičara nedavno je boravio u Sarajevu. Naida Srnja ugostila ga je u svojoj emisiji “Show time”, ali ovaj izuzetno nadareni mladić još nikada nije pjevao pred sarajevskom publikom. No, to će se vrlo brzo i promijeniti. Po završetku novog albuma, u sklopu svoje turneje, posjetiti će i našu prijestolnicu, a kaže jedva čeka da zapjeva baš pred ovom publikom.
Ovih dana Kiki, kako ga od milja zovu, radi punom parom na svom drugom studijskom albumu. Prvi solistički album pod nazivom”100 godina” je izašao početkom ljeta 2011. godine.
– Nakon male pauze, započeo sam saradnju sa Mirom Buljanom. Ono što publika može očekivati od novog albuma je puno stilski raznolikih pjesma, na kojem je napravljen malo moderniji iskorak u produkciji. Pjesme su uglavnom ljubavne tematike ali ima i onih koje govore o trenutačnom stanju gdje se nalazi današnji čovjek, dakle socijalnih. Sigurno će se desiti pomak jer Miro i ja polako ulazimo jedan drugom pod kožu i bolje se razumijemo tako da je i lakše prepoznati kojim putem pjesme trebaju ići. Na novom albumu će se naći i nekoliko mojih pjesama što je zasigurno i za mene veliki izazov i bit će sasvim drukčijeg karaktera od onog što radim sa Mirom zato se i veselim jer upravo ta raznolikost na albumu daje polako sliku mojoj publici – kazao je na početku našeg razgovora Kiki, koji nije mogao potvrditi kada će tačno izaći novi album.
Do sada je izašlo nekoliko novih pjesama koje će se isto naći na novom albumu – “Kraj tvoga prozora”, “Svilena haljina” i “Tko visoko leti taj nisko pada”.
Sin Akija Rahimovskog, pjevača legendarnog “Parnog valjka”, muzikom je počeo da se bavi 2001. godine kao pjevač zagrebačke grupe “Raspashow”. U njoj je, kaže, iskalio svoj zanat.
– To je bilo pravo kaljenje koje je trajalo osam godina dok se nismo razišli. Kao bend smo prošli sve što treba proći jedan mladi bend i vrlo brzo smo postali popularni u Hrvatskoj. Iza nas je bilo jako puno rada, još više svirki a razlaz je bio uvjetovan isključivo razilaženjem u vidu pjesama i njenih oblika, i sa momcima sam i danas u super odnosima.
Nedostaje li vam rad sa bendom ili je ipak bolje biti sam na sceni?
– Ono što mene opisuje je isključivo bend, grupa ljudi bez koje se zaista ne snalazim, a tako sam i odrastao muđu najvećim. Volim to zajedništvo, ekipu, ne volim biti usamljen na pozornici da ne znam ko je samnom i ko me prati. Zato danas imam izvrsnu ekipu koja me prati i s kojom se ne osjećam kao solo izvođač. Kad bih se opisao u tom smislu rekao bih da je to slično kao Bryan Adams koji je kao solo ivođač ali ga ljudi isključivo gledaju kroz prizmu benda.
Do ulaska na rijaliti sou Farma, iz koje ste izašli kao pobjednik treće sezone, javnost vas je karakterisala kao nasilnika i preljubnika. Tamo ste se pokazali u potpuno drugom svjetlu… Da li ste se zaista promijenili ili vas je neko želio predstaviti kao lošeg klinca?
– Da to je tačno!!! Nažalost danas smo okruženi sa žutilom više nego ikad i ja sam nažalost bio dio te priče i to u najgorem svijetlu. Kako godine idu svjestan sam da me ne mogu svi voljeti i da živim u jednom svijetu u kojem nekim ljudima ja kao izvođač i nisam baš previše drag. Naravno mala smo zemlja i kolač je mali a još je manje talentiranih ljudi premda ima talenata ali danas vrijeme je nemilosrdno i moraš jednostavno biti najbolji. Prošla su vremena kad je bilo dovoljno da znaš samo pjevati, ljudi danas puno više očekuju. Iz tog razloga i još nekih drugih se izvršio jedan jako okrutan udar na mene i nažalost ljudi su ostali šokirani tim izjavama u Hrvatskoj. Naravno radilo se o jednoj velikoj laži za koju je kasnije napravljeni demant ali kako to danas biva ona prva slika ostaje i teško je kad ti neko ukalja ugled to vratiti. Ono što se meni desilo na “Farmi” je sigurno opravdalo i zatvorilo usta svima koji su mi nanijeli zlo. “Farma” mi je vratila na neki način ugled i ljudi su me prepoznali kao porodičnog čovjeka. Vjerujte mi da u takvim izolacijskim uslovima gdje ste okruženi sa sto kamera je teško glumiti tri mjeseca. Ja sam bio svoj od početka i to su ljudi prepoznali. Ono što sigurno kamera napravi je da ako ste glupi ispast čete još gluplji, a ako ste normalni nema straha.
Izjavili ste da vas za oca Akija veže samo prezime. Šta to znači, da niste u kontaktu sa ocem?
– Ono što nikako ne mogu izbjeći je pitanje o odnosu mog oca i mene. Već sam pomalo i oglušio na ta pitanja ali evo za vas ću dati odgovor. Odnos mog oca i mene nije klasičan odnos između oca i sina mi se volimo i podržavamo ali nikada nismo uspjeli izgradit taj odnos u klasičnom porodičnom smislu. To je i dosta teško i tu biraju strane. Da li zaista to tako treba biti ja ne znam, mada bih volio ponekad da su stvari drukčije. Ipak, bitno je da imamo odnos koji je ugodan, i vjerovatno smo navikli tako s godinama. Prije nekoliko godina, kada se “Parni Valjak” povukao na neko vrijeme, otac je radio koncert sa simfonijskim orkestrom i tu smo prvi puta zapjevali zajedno. To je bio jedini trenutak kada smo zapjevali skupa i mislim da svako ko je bio na tom koncertu na umaškom stadionu je mogao vidjeti i doživjeti taj odnos. Baš zato smo odabrali pjesmu od Bijelog dugmeta “Ima neka tajna veza” i ona nas je najbolje obilježila. Vjerujte mi taj trenutak je bio toliko snažan da se jedan dobar dio publike digao na noge a mnogi su govorili da je to bio trenutak kad je koncert i zapravo počeo. Mislim da sam vam sve rekao.
Uz čije pjesme vaši sinovi više reaguje – očeve ili djedove?
– I David i Filip slušaju i mog oca i mene i vjerovatno će ubrzo kad još malo porastu shvatiti da su dio jedne velike muzičke porodice. Ja, kao otac, vidim da imaju afiniteta prema muzici a kako i ne bi kad su oko mene samo instrumenti. Njih trenutno oduševljavaju zvukovi, to im je zanimljivo kao i ostaloj djeci. Šta će biti u budućnosti, ne znam ali iskreno ne bih volio da se bave isključivo ovim poslom kao otac i ja, već bih više volio da im je muzika hobi, sastavni dio života koji ih oplemenjuje.
Da li biste snimili duet sa svojim ocem? S kojim bh pjevacem biste rado zapjevali?
– U klasičnom smislu bih pjevao sa svakim, i iskreno, nemam neke velike želje s kim bih pjevao ili ne. Mislim da se dueti ne rade samo da su dueti nego mora postojati razlog, pjesma koja veže ta dva izvođača. Jedini duet koji sam snimo je bila pjesma “Studeni” sa Denisom iz “Letećeg Odreda” i ona je bila i još uvijek je veliki hit u Hrvatskoj. To je pjesma koja je nastala spontano i koja će dugo trajati. Ne volim ništa na silu, da kao sad moram s nekim snimiti duet iz poslovnih razloga. Mora se sve poklopiti za takve stvari. S ocem ne znam, razmišljao sam o tome a sigurno je i on, ali mislim da ako se to desi da će to biti presedan jer toga nema na ovim prostorima tako da to mora biti dobro ali i iskreno i ta pjesma mora imati neki značaj. Hoće li se to desiti ili ne to samo dragi Bog zna.
Mnogi u vašem glasu pronalaze sličnosti sa pokojnim Toše Proeskim.
– Mnogi me uspoređuju sa ovim ili onim, i tu zaista nema ništa loše. Dapače, uspoređuju me sa velikm pjevačima tako da mi to laska. Sličnosti ima za onog ko ih tako čuje a to je i ovisno o pjesmi. Miro Buljan pisao je neke od najvećih hitova pokojnom Toši i to je njegov rukopis i koji put je teško to zaobići mada je moja slika sasvim različita. Kažem to ovisi isključivo o pjesmi. Možda bih više sličnosti sa Tošom povezao Tonija koji također sarađuje sa Mirom.
Odbili ste učešće u “Surviveru”. Da li znači da je sa rijalityjima gotovo ili je poziv došao u nezgodno vrijeme.
– Da, zvali su me da se natječem u zadnjem “Surviveru”, ali sam duboko u sebi odlučio da je poglavlje sa reality showovima gotovo za mene. Mislim da sam dao i previše u to sve i nije mi zaista potrebno a i sve me to psihički izmori.
Pratite li “Farmu” na Pinku, i imate li tamo svog favorita?
– Nakon “Farme” niti jedan reality ne pratim pa tako i ni ovu na Pinku ali sigurno da je koncept “Farme” meni puno zanimljiviji jer je spoj zabavnog i dokumentarnog.
Geni su vam iz Bosne i Hercegovine, tačnije djed vam je Mostarac. Koju karakteristiku kod sebe prepoznajete kao bosansko-hercegovačku? Pjevanje se definitivno pripisuje makedonskoj strani…
– Iskreno, kad malo bolje razmislim, imam gene odasvud. Moj je pokojni djed s majčine strane Bošnjak, živio je u Mostaru. Pa meni je donedavno u rodnom listu, a da nisam niti znao, pisalo da sam Bosanac po narodnosti. Vjerovatno se to nije mijenjalo još iz bivše Jugoslavije pa je tako i ostalo. Moj je otac rođen u Nišu a porodica je iz Skoplja. Sa majčine strane su svi iz Hercegovine, a ja sam rođen u Zagrebu pa vi sad mene recite kako da se ja osjećam. Zaista volim Bosnu i Hercegovinu i mislim da nekako uza sve probleme koje imate i uz ovu krizu lagodnije živite u psihološkom smislu od nas. Vi to nekako uvijek okrenete na šalu. Evo, nakon druženja sa prekrasnom vofiteljicom Naidom Srnjom odlučio sam osjetiti sarajevski noćni provod. Ispred kluba u kojem sam se fantastično proveo čuo sam kako jedan dečko viče curi koja prolazi: “Gdje ćeš srećo moja drugom obećana”. Zastao sam i nasmijao se kao nikad u životu jer taj humor koji imate je zaista pravi ljek za sve. Nekako je sve lakše sa osmijehom.