Željko Bebek koji svoju najveću slavu proživljava davnih sedamdesetih do prije nekoliko godina vjerovao je da više nikad neće snimati nove pjesme. Kaže, jednostavno, smatrao je da za tim nema potrebe nakon karijere pjevača u najvećem rok bendu svih vremena sa ovih prostora i nakon solističke karijere u kojoj su mu neki od najvećih umjetnika regije napisali neke od svojih najboljih pjesama. Ipak, nakon punih 12 godina, mijenja svoje mišljenje i izdaje novi solistički album pod nazivom “Kad poljubac pomiješaš sa vinom”.
– Kada sam sreo mladu ekipu autora i muzičara, koja mi je nakon pjesme “Začarani krug”, pjesme za igrani film i 3D video spot, ponudila uvjeravanje da možemo uskladiti moj način pjevanja i novi moderan pristup rock & rollu zapravo sam poželio ući u studio nakon dugih 12 godina… I, nisam se prevario… nastao je album “Kad poljubac pomiješaš sa vinom”, na koji sam ponosan, a spomenut ću samo neka imena koja su mi pomogla u njegovom ostvarenju – Branimir Mihaljević, Dule, Denis, Sola, Faja, Mario, Neda, Ante Gelo…
Na ovom albumu imate duet sa Severinom. S njom ste već snimali 1996. godine. Zašto ponovo ona?
– Severina i ja smo se već isprobali prije 15 godina u pjesmi “Rastajem se od života” i to je tada bila hit pjesma. Pjesma “Tango”, koju smo sada otpjevali zjedno, na istom je putu…
– Kvalitet, sreća, vrijeme, mediji ili miks svega… Tko zna?!
Po čemu se najrađe sjećate 2005. i tri velika koncerta “Bijelog dugmeta”?
– Te 2005. godine najljepše mi se sjetiti. Sigurno ne samo meni, po tom kratkom povratku “Bijelog dugmeta” i emocijama koje su se mogle vidjeti, čuti, osjećati, rekao bih čak i dodirnuti.
Bregović – Bebek zauvijek završena priča? Bijelo dugme?
– Kad god kažem da je kraj, sjetim se kako je Goran godinama govorio kako mu to ne pada na pamet, pa čak, da bi vratiti se u “Bijelo dugme” bilo kao vratiti se u pelene… Evo, ja sam na takva pitanja uvijek govorio – nikad ne reci nikad. No sada, realno, sve je manje vremena, a i nema više “pozitivnih igrača” i sve češće, veliki osobni planovi… Zato… bilo je lijepo 2005.
Da li je moguća buduća saradnja sa Tifom i Alenom?
– To više nema potrebe.
Redovan ste učesnik koncerata “Indexi i prijatelji”. Ne čini li vam se da je takvih manifestacija previše, da bi se možda trebalo održati jedan veliki spektakl u godini?
– I to je već isprčana priča na ovim prostorima i u ovom obliku… Bilo je lijepo prisjećati se kroz “Indexe” povjesti grada Sarajeva.
OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM IZDANJU
