Muzička zvijezda Milica Pavlović slobodno može da se pohvali da je 2017. godina bila u znaku njenog albuma „Boginja”.Nakon velikog broja nastupa, doček Nove godine takođe je provela radno, a za Božić, kao i svake godine, odlazi kod bake i deke, koji su njena najveća podrška. Mlada pop zvijezda za „Alo!” otkriva da li je vješta u pravljenu česnice, da li je nekada kao položajnik dobila poklon i priča o planovima za 2018. godinu.
Kakve uspomene te vežu za proslavu Božića tokom djetinjstva?
– Divne. Miris najljepše hrane koju baka sprema. Topao dom, česnica, radost i osmijeh… Mislim da je to za mene najljepši praznik, koji volim da provedem uz najmilije, i tada se opet podsjetimo koliko se volimo i koliko jedva čekamo da se vidimo u moru haosa u kojem živimo.
Koliko ti je važno da Božić proslaviš u krugu svojih najmilijih?
– Veoma! Trudim se da tog dana posao bude sa strane jer zaslužujemo jedan dan kada moramo da sve ostavimo po strani i volimo se i grlimo jako, jako.
Da li uvijek ispoštuješ sve božićne običaje?
– Uvijek. Tako sam učena odmalena. Međutim, svi vole da izvuku novčić iz česnice, a ja uvijek volim da izvuku baka ili deka. To mi je posebna radost, iako oni misle i žele drugačije. Kada se sve oduzme i sabere, obožavam sve običaje. Volim i kada komšiluk i rodbina dođu jer su rijetki trenuci kada se svi skupimo, pričamo, smijjemo se…
Mijesiš li česnicu?
– Pa, iskrena da budem, ne… To radi baka i vjerujte da to radi bolje od mene. Doduše, svako to radi bolje od mene.
Da li odlaziš u crkvu i koliko su ti važne vjera i tradicija?
– U crkvu idem nevezano za praznike. Vjerujem u Boga i osjetim se lijepo kada odem u hram, zapalim svijeću… Ne volim da pričam o tome previše jer su to za mene intimne stvari.
Da li si nekada bila položajnik?
– Jednom sam bila, ali kod nas u kući svako dijete koje dođe je položajnik. Ima li veće sreće nego osmijeh djeteta kome je svaki poklončić radost? Nema za mene…
Koju si priču o vjeri i religiji volela da slušaš kad si bila mala?
– Za mene je jedino načelo u koje želim da vjerujem i kojim se vodim da se klonimo zla, loših ljudi i da vjerujemo u to da se trud i dobro dobrim vraćaju. Ne postoje pravila, već vas srce i duša uvijek vode na pravo mjesto.