Grupa Legende je u godini za nama proslavila tri decenije svog postojanja. Iza nje je više od 1.800 koncerata u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Poljskoj, Kipru, Švedskoj, Sloveniji, Švicarskoj, Austriji, Kanadi, Njemačkoj, Australiji, SAD-u, Rusiji, Francuskoj i Rumuniji.
Kažu da su od “alternativnog” benda, postali grupa koja ima svoju vjernu publiku te da ne planiaju da odstupe od svog prepoznatljivog muzičkog izraza.
–Nismo željeli karijeru graditi na skandalima, već da radimo ono što mislimo da je dobro. Međutim, dogodilo se to da smo na pravom putu, iako smo od samih naših početaka imali savjetnike, koji su nam govorili da se od ove vrste muzike nećemo najesti hljeba, no ja sam ostajao pri svom. Budući da sam pišem naše pjesme, rekao sam: ovo sam ja, pa ako prođe kod publike dobro, dobro i jeste, kaže Zoran Dašić, osnivač Legendi.
Napominje da je za njihov uspjeh zaslužna skromnost, kao i to što nisu dozolili da ih popularnost poremeti.
–Mi smo jednostavno takvi i privatno. Skromni, normalni ljudi, koji čvrsto stoje na zemlji. Nemamo nikakav odnos prema zvijezdama. Uopšte ne priznajem zvijezde ovdje kod nas. Možda ih ima nekoliko, ali ovdje su isuviše mala tržišta da bi neko uopšte bio zvijezda. Bio sam dugogodišnji urednik na RTS-u, radio sam sa zvijezdama i pravio od njih imena. I nevjerovatno je koliko su svi ti koji važe za naše velike zvijezde normalni, obični ljudi. Najgore su te nadobudne face s tri pjesme koje umisle da su neke velike zvijezde. Meni je sve to smiješno, ponekad čak i tužno, napomine Dašić.
Legnde smatraju da je današnja muzika na prostoru ex YU, jako lošeg kvaliteta.
–Evo uzmimo, naprimjer, rok muziku. Ko su najjača imena? Pa to su imena koja postoje još iz bivše Jugoslavije. Vjerujte da ni nakon 20 godina nema imena koje je toliko jako i dobro. Sve ono što je bilo dobro, bilo je tada. Muzika je u jednoj velikoj krizi. Muziku je ubila rečenica: „To se traži.“ Recimo, danas imamo 50 Vlada Georgieva u Srbiji. Sve je isto. Najbitnije je za svakog mladog muzičara da bude ono što jeste, da bude svoj, da ne bude kopija i klon nekoga, napominje Dašić.
