Kako se uvijek u Sarajevu osjeća kao kod kuće, Bojan Marović se opusti i otvori…te razgovor sa njim bude više nego prijatan.
Iako je do sada često stavljao tačku na mnoga pitanja iz svog privatnog života, ovoga puta pričao je sve…
Na početku nam je kazao da se nakon udesa, koji je nedavno imao u blizini makedonske granice, osjeća odlično. Iako nije sudar bio strašan kako se navodilo u medijima, Bojan se ipak jedno vrijeme povukao sa scene. Kaže, nije mu bilo baš prijatno sjesti za volanom iako svog četverotočkaša okiva u zvijezde. Izbjegavao je putovanja i nastupe sveo na minimum. Prva duža relacija bila je upravo Sarajevo. Grad koji voli iz duše. Grad u kojem je proveo svoje sretno djetinjstvo, u kojem mu žive najmiliji i gdje se uvijek dobro provede, ali i najede…
U posljednje vrijeme bio je lijen za nastupe, ali ne i da skine kilograme.
– Volim da jedem i kad mi uzmeš hranu kao da si mi uzeo dosta toga. Ali ako si profesionalac, onda moraš da se baviš i sobom. Tvoj život mora da bude posvećem poslu i tome što radiš. Privatne stvari su manje važne. To je strana posla. Jednostavno, ne smiješ dozvoliti sebi da se zapustiš a ja sam sebi to dozvolio, ali hvala Bogu mogu to i da ispravim.
A na pitanje koliko kilograma je “ispravio”, kaže:
– Nekako to više gledam u centrimetrima, nego u kilogramima. Uopšte se ne zamaram kilažom, već izgledom. po meni nije dobro imati odgovarajuću kilažu ako to nije proporcijalno. Da nemaš kondicije, da odumireš… Radim na sebi. S vremena na vrijeme idem na trčanje zajedno s burazerom koji trenira fudbal, i valjda me horoskopski znak (Blizanac sa podznakom u Ribi) tjera na takmičenje s njim, da uhvatim njegov tempo koji je, moram priznati, veoma žestok. On je fudbaler koji već uveliko gazi.
Kaže, s razlogom su ga neki mediji kritikovali. I to im ne zamjera ali mnoga druga pisanja da… Čini se što više izbjegava skandale i pojavljivanje u žutoj štampi, da je Bojan interesantniji… Pisalo se da je imao i alkohola u krvi kad je nedavno imao sudar, da mu je totalno opala kosa i da je ćelav, da ga je Lorena uništila…
– Istina, žena može jako da te podigne ali i da te zakopa. No, s obzirom na to da sam ja Crnogorac mene je teže pomjeriti…tu treba vremena i prije će ona da propadne nego ja.
Kaže dugo je imao problem sa djevojkama dok nije naišao na Lorenu. Priznao nam je da mnoge žene kada se počnu zabavljati sa nekom javnom ličnošću, konkretno u ovom slučaju s njim, očekuju da će ih on voditi po partijima i kojekakvim skupovima. No, on vodi miran život i okrenut je ka stvarima koje se njemu sviđaju, i druži se sa ljudima koje voli i koje smatra pravim prijateljima. Sve ostalo je stvar šou-biza.
– Gledajući to sa poslovne strane, svjestan sam da slabo radim. Jednostavno ne mogu da se posvetim tome, ne razumijem da dio skandalozni… Mislim da bi me neki maler pogodio kada bih to radio. Imam nekakav zid koji ne mogu da preskočim, i radim razne stvari koje rade mnoge moje kolege. Ne podržavam ih u tome i oštro kritikujem to kad god je moguće jer smatram da postoji muzika, i ako si muzičar i baviš se muzikom trebaš se gurati svojim kvalitetom da te publika podrži, bilo to dva čovjeka ili dvije hiljade…potpuno isto, jer ako nisi za dva nisi ni za više.
Dosta pjesama posvetio si nekim svojim ljubavima. Kako Lorena reaguje slušajući pjesmu koju si svojevremeno napisao nekoj drugoj?
– Mislim da su to bolesti koje smo Lorena i ja, čini mi se, uspjeli da prevaziđemo. Lorena je nekako i u samom početku to prihvatala nekako stoički, izdržala je na nogama. A biti sa mnom u vezi je kao biti sa jedrom punog vjetra…nikad nisam kući, a kolaju razne priče…
I sad novinari samo izmišljaju… A, šta je sa onom “Gdje ima dima ima i vatre…”?
– Prekinuli ste me… Baš sam htio reći da je istina u većini njih… Da…ja volim žene i tačka! Ako je to grijeh, gorit ću u paklu.
Misliš da ćeš se izvući nakon ove izjave?
– Još prvog dana sam joj rekao da nisam spreman ženidbu. Svakako da treba imati porodicu, ali do tada želim stvarati pjesme jer to je jedini način da se iskažem. Ona sve gleda onako kao posmatrač. Kad joj nešto nije jasno, odreaguje kao malo dijete kad mu uzmeš zvečku. Slijede pitanja kako, zašto i zbog čega…a tada nastupam ja sa svojim pedagoškim stavom, ali uglavnom nisam imao nekih većih problema. Ljudi izmišljaju, ali kad bi se desilo nešto kažem joj, ne krijem…Nikad je nisam lagao. Sve ima svoj razlog. Živ sam čovjek, a rođeni smo i da griješimo.
Je li Lorena imala razlog biti ljubomorna na glumicu Draganu Mićalović?
– Ne… Draganu poznajem dugi niz godina preko njene sestre Slobode. Mogu reći da je ona jako slatka i uspješna u svom poslu…
Na jednoj promociji bili ste dosta prisni, a onda i otišli zajedno…
– Jesmo. Ona je otišla svojoj kući, a ja svojoj.
Šta je s novim albumom?
– Još uvijek ne razmišljam o novom albumu, ali o ekranizaciji pjesama sa aktuelnog itekako. Ovih dana radit ću spot ali još ne znam hoće li on biti za pjesmu “Srce pitam”, “Stranice dnevnika” ili “Koliko volim te ja”… Ukoliko emocija presuditi izbor će pasti na pjesmu “Koliko volim te ja”. A za nekoliko mjeseci trebao bih izbaciti jednu novu pjesmu koja će nadam se obradovati moje fanove. Pjesma će biti iznenađenje i za mene samog, jer od kako sarađujem sa Dušanom Alagićem nikada ne znam na čemu sam do samoga kraja. Moj muzički ukus i sve skrojio je on sam jer natjerao me je da kao autor sazrijem i još dublje uđem u te neke svoje istine.
Hoćeš li jedan od spotova snimiti u Sarajevu, kojeg toliko voliš?
– U Sarajevu ima toliko dobrih lokacija za snimanje, ali u pjesmu treba da se uklopi priča. Ako ti je zatvoren prostor, svejedno je i ti možeš biti u ovom prostoru ili u nekom u Beogradu nema razlike. Ali ako gledamo istorijske činjenice definitivno Beograd je pogrešno mjesto. Beograd je izgubio dosta istorijskih stvari, a Sarajevo ima svoju priču. I, tu možeš da nađeš svašta. Ali, iskreno, strah bi me bilo snimiti spot na Baščaršiji. Tu kad prolazim, prolazim s velikim poštovanjem…počevši od spotova Safeta Isovića, Merlina i Harija…i mislim da još uvijek nisam spreman. To je još uvijek velika priča za mene. Ja sam dio ovog grada od kako sam rođen…a rođen sam kada sam dobio ovdje prvi aplauz.
Da li bi ikada ušao u politiku?
– Izgleda da je politika sastavni dio muzike i kulture, ali ja imam neku svoju ideju o svemu tome. Ideje svih političkih partija su zasnovane na nekoj svojoj istini i svaka za sebe funkcioniše. Vrlo sam apolitičan, i atipični predstavnik za bilo kakvu političku stranku. Ali podržavam svaku političku stranku koja se bori za svog građanina. Ali, koliko vidim, nešto slabo ide mnogima i nisu privrženi građanima. Obišao sam dosta zemalja u okruženju i vani, i shvatio da ni Evropa nije ništa bolja od nas. Tvrdim da smo mi dio Evrope, a kad kažem mi mislim na Balkan, ali nas pokušavaju vaspitati i promijeniti nam mišljenja. Nisam ja kriv nekome iz Austrije što on ne zna šta su ćevapi, i nekom Amerikancu što nema istoriju kakvu mi imamo, ni nama što imamo previranja svakih 50 godina da se preispitujemo ko je stariji. Ali ono što je istina da ovdje postoji nekakv duh naroda. I kad se dođe u Sarajevo i najest ćeš se dobro, zapjevati, popričati, zabaviti se, ali i zaplakati nekome na ramenu. isto tako kad dođeš u Srbiju dobit ćeš isto. Ovo je jedan mali region u kojem je splet raznih kultura jer ovdje je prošlo sve i svašta…i svi su ostavljali nešto svoje. Ti ovdje imaš harmoniku koja se u svakoj zemlji svira različito. Imaš sevdah i u Bosni, ali i u Srbiji i Makedoniji, Crnoj Gori…ali to nije isti sevdah ali opet jeste. Sve su nam crte zajedničke, isvi smo izmješani. I opet kažem nisam kriv Evropi što je ona hladna, što mi nismo nego imamo više krvi u sebi od svih njih. Tako da ne smatram da će Evropska unija nama donijeti nešto dobro. Mi smo dio Evrope i možda smo im na neki način trn u oku baš takvi kakvi jesmo. S druge strane, sva ona događanja 90-ih mislim da su plod svega toga, što su pokušavali da nas prevaspitaju nekim svojim boljkamakoje oni i dan-danas nose sa sobom. A ljudi ovdje u Bosni to najbolje znaju jer su upravo oni to prošli.
Jesi li sujevjeran?
– Jesam. Kažu, nije religijski, a ja mislim da ljudi svašta petljaju s Bogom. Kakve Bog ima veze ako sam ja slomio čašu… Ne sjedim ispod vrbe… Između dva drveta ne prolazim…
To znači da ne bi mogao pješke do Vrela Bosne?
– Mogu jer ima put između. Ne znam zašto, ali ne valja prolaziti ako nema puta. To mi je ostalo još iz školskih dana…krenuo sam na audiciju, pro forme radi, više nego ispreman, presjećem put i prođem između dva drveta…naravo, pao sam. Ima i ona sve je iz glave, ali ko god je gledao seriju Dr. House sve će mu biti jasno.
Kad si već spomenuo seriju, jesi li i ti lud za turskim serijama, kao što je Aca Lukas bio za “Kad lišće pada”?
– Oduševljava me “Sulejman Veličanstveni” iako nije dosta stvari tačno preneseno kako jeste. Ne, barem onako kako piše u knjigama. Ali, kostimi su fantastični. Nekoliko epizoda “Ezela” sam pogledao, i zanimljive su bile. Ali nisam pristalica ni turskih ni indijskih serija. Više volim Dr. House, Prijatelji su odlični i neprevaziđene Mućke.
Ostatak intervjua u printanom izdanju magazina “Express”
