Dragana Mirković nedavno se vratila sa američke turneje u okviru koje je pjevala u Torontu, Čikagu, Njujorku i Sent Luisu. Nakon dvanaest godina pauze, pejvačica je imala priliku da se druži s publikom “preko bare”, a kako kaže, već poslije prvih taktova njenih pjesama imala je utisak da su sve ovo vrijeme bili zajedno. Dragana tvrdi da je zahvaljujući suprugu Toniju Bjeliću sačuvala dijete u sebi te da njih dvoje svojim skladnim odnosom sinu Marku i kćerki Manueli daju odličan primjer o tome kako bi brak trebalo da izgleda.
Kakve utiske nosite sa američke turneje?
Samo ljubav
-Bilo je zaista fenomenalno, mada ne volim da pričam mnogo o svojim koncertima, jer smatram da slike i snimci najbolje mogu da dočaraju atmosferu koja je vladala. Svakako da mi prija što su mi organizatori rekli da sam oborila mnoge rekorde, kao i da koliku god salu da su zakupili, ja bih je napunila. Međutim, najvažnija je razmjena emocija s publikom. Srce mi je bilo puno što su fanovi uživali na svim nastupima, a komentari koje su poslije toga ostavljali na društvenim mrežama istinski su me dirnuli.
Kako ste provodili slobodno vrijeme?
-Bilo mi je fantastično mada sam na početku žalila što sa mnom nije mogao da krene niko od članova moje porodice. Toni i dalje ne smije da putuje avionom, tako da je ovo bila moja prva turneja bez njega dok su djeca imala školske obaveze. Poslije mi je bilo žao što ih nisam povela jer su odlični đaci i mislim da ne bi bilo strašno da odsustvuju dvije nedjelje iz škole. Međutim, u vrijeme kada sam ja putovala, oni su imali pismene zadatke i nisu željeli da ih propuste. Ipak, imala sam fantastične organizatore koji su se potrudili da mi ništa ne nedostaje. Dok sam bila u Kanadi, vodili su me da vidim Nijagarine vodopade, u Čikagu sam bila kod svojih starih prijatelja gdje smo se družili, a Njujork sam obišla poput svakog turiste. Bila sam čak i na Brodveju, gdje sam gledala mjuzikl “Kralj lavova” jer obožavam taj pozorišni žanr. Ono što moram da kažem jeste to da mi je mnogo žao što zbog loše spoljne politike Amerike, ljudi često imaju pogrešnu predstavu o Amerikancima, a riječ je o narodu koji je toliko dobronamjeran i drag da su čak i naivni u svojoj dobroti.
U kom trenutku je muzika prestala da bude bude vaš posao i postala čista ljubav?
-Počela sam da pjevam kao dijete i ni tada nisam imala potrebu da zarađujem od toga jer potičem iz materijalno dobrostojeće porodice, što znaju svi koji me pamte iz tog doba. Tako da sam se već na početku bavila muzikom iz ljubavi, ali moram da naglasim kako sam tokom devedesetih imala egzistencijalnu potrebu da se bavim pjevanjem. To su bile godine kada sam od svoje profesija izdržavala ne samo sebe već sam pomagala i svojim roditeljima, sestri, familiji i prijateljima. Svakako, i tada sam mnogo voljela ono što radim, ali je uz ljubav postojala i materijalna potreba. Kasnije, kada sam se udala, novac je ponovo prestao da bude bitan.
Spadate li u majke koje bi podržale svoju djecu kada bi poželjela da krenu vašim stopama ili biste ih odgovarali?
-Prvo bih se na sve načine trudila da ih odgovorim, ali kada bih vidjela da u njima postoji velika želja, podržala bih ih. Srećom, iako su oboje muizički talentovani, nemaju namjeru da krenu mojim putem. Možda zato što sam im estradu predstavila tako da ne žele da budu dio te priče. Da se razumijemo, ja nikada nisam imala loše iskustvo kao pjevačica, ali ko meni garantuje da ga moja djeca neće imati? Kroz priče drugih kolega znam kakve su sve neprijatnosti moguće.
Jesu li Marko i Manuela i dalje zaisteresovani za ekonomiju?
-Marko i dalje gaji ljubav prema ekonomiji, ali Manuelu sve više interesuju neke kreativnije profesije, kao što je, recimo, uređenje enterijera. Sve mi se više čini da će to biti put koji će izabrati za sebe.
Dopuštate li joj da svoju kreativnost izrazi kroz uređenje vašeg doma?
-Svakako, sama je uredila svoju sobu, a pošto se sada radovi na našem dvorcu finaliziraju, sama bira sve za svoj apartman. Po nekom planu selimo se sljedeće godine. Trebalo je da bude i ranije, ali zbog Tonijevog zdravstvenog stanja skoro godinu dana nismo se bavili time. Zato sada radimo udarnički, a ostao nam je onaj najljepši posao – uređenje.
Prirodan izgled
Početkom sljedeće godine slavite pedeseti rođendan, da li već polako počinjete da podvlačite crtu?
-Iskreno, nemam vremena za podvlačenje crte. Kada vodite dinamičan život poput mog, ne razmišljate o takvim stvarima. Kao žena nimalo nisam opterećena time jer su godine za mene samo broj, a ja se i dalje osjećam kao dijete. Veoma sam ponosna na svoje godine i na svoj izgled koji je, podvlačim, potpuno prirodan, a ne plastičan.
Da li to što je Toni stabilan vama daje mogućnost da i dalje budete poput djevojčice?
-I Toni je djetinjast, svakako u mnogo manjoj mjeri od mene, ali mislim da mi ta njegova crta najviše daje za pravo da i sama budem dijete. Da je on drugačiji, nakon sedamnaest godina braka, vjerovatno bi i ovo dijete u meni već odavno odraslo. Međutim, dobro me čuva i nemam pravo da se požalim ni na šta u vezi s njim.
Imate veoma skladan brak, mislite li da time postavljate visok standard Marku i Manueli?
-Možda, ali u isto vrijeme, naš brak je normalan, onakav kakav bi trebalo da izgleda. Djeci dajemo primjer kako bi i ona jednog dana imala skladan odnos s partnerom bez povišenih tonova i neprijatnih scena.
Smatrate li da je za takav brak prvenstveno potrebno da pronađete svoju srodnu dušu?
-Naravno, moraju da se pronađu dvije slične osobe, što se kaže, dvije srodne polovine. Za to je mnogo važniji faktor sreće od pameti.
Doza ljubomore
Postoji li u vašem braku doza ljubomore?
-Za mene ljubomora nije dio ljubavi i ne smatram je poželjnom čak ni u malim dozama. Ona je otrov koji ubija ljubav. Kada među partnerima postoji povjerenje, nema mjesta za ljubomoru.
Jeste li od početka imali povjerenje u Tonija?
-Brzo sam ga upoznala i shvatila da je on neko u koga se može imati povjerenje. Već na prvu odavao je utisak stabilne osobe na koju čovjek može da se osloni, a s godinama je samo potvrđivao moj prvi utisak. S obzirom na to da sam i ja osoba istog kova, to je ključ našeg dobrog braka.
Pjevam samo zbog publike a nikako zbog novca
Materijalno ste situirani i ne morate da se bavite pjevanjem, zašto to, ipak, radite?
-Zbog publike. Emocija koju mi daju i osjećaj povezanosti koji imam s njima i dalje me drži na javnoj sceni, tu sam zbog onih koji me vole. Od petnaeste godine sam na javnoj sceni, i mada su se smjenjivale generacije koje prate moj rad, to su ipak ljudi uz koje sam odrasla. Oni su neizostavni dio mog života i među nama postoji velika povezanost. Potpuno sam ostvarena kao žena, supruga i majka i ništa mi ne nedostaje da bih morala da crpim energiju na drugoj strani. Ali, muzika za mene nije posao, već ljubav, a moja publika mi na svakom koraku pokazuje koliko me voli.
Ničega se ne stidim
Kako je Toni prihvatio vaš posao? Mnogi muškarci zaziru od veza s pjevačicama?
-Kad čovjek upozna ženu, vidi kakva je i da se njoj apsolutno može vjerovati, nema razloga za averziju prema njenoj profesiji. Naprotiv, mene je Toni podržavao da se bavim pjevanjem i čak sam se 2004. godine vratila na scenu zahvaljujući njemu i publici. Zna se kakav je bio moj put i da ne postoji ništa zbog čega bih se stidjela pa nema ni on razlog za tim.
