Kada se 2008. godine mladić iz Mostara prijavio na hayatov šou “Zvijezda možeš biti Ti” i stao pred žiri, na prvi dojam čovjek bi pomislio “sad ćemo čuti negov avaz i nikad više”. Niko ni slutiti nije mogao da taj, tada momčić od 21 godinu, sitnije i nježnije konstitucije može proizvesti takvu glaščinu.
I već tada bilo je jasno da je zvijezda rođena. Adnan Jakupović je pobrao mnoge simpatije publike, a svojim fantastičnim glasom otvorio je sva estradna vrata i sigurnim koracima krenuo ka velikom uspjehu. Iza njega je jedan veoma uspješan album “Srećo moja”, sa devet pjesama od koji su se izdvojile “Mostarska”, “Mjeseče”…
Ovih dana ovaj izgled povučeni momak, a zapravo šarmantni vragolan, prikuplja nove pjesme. Tačnije ima ih sedam i čeka se barem još jedna da uđe u studio i, kako kaže, “udari finiš”.
– Pjesme sam preslušao po 500 puta, protumačio, analizirao i mislim da je to ono što sam tražio i što moja publika očekuje. Što se tiče autora i aranžera, tu je moja provjerena ekipa: Dino Muharemović, Mahir Sarihodžić, Zaim Poturić, Armin Šaković i moram da pomenem dvije djevojke koje su mi napisele jednu pravu meraklijsku pjesmu, koja se meni onako na prvu svidjela i odmah sam je uzeo, a to su Lejla i Mensura. Album će naravno biti u mom prepoznatljivom stilu.
Znači vrlo brzo možemo očekivati album?
– Sve zavisi od posla i obaveza, ali sigurno je da će biti prije Nove godine, jer neću da žurim. Volim polako ali kvalitetno.
Ima li možda neki duet ovoga puta?
– Dueta sad za sad neće biti, osim ako ne naleti neka dobra pjesma. Sa nekim kolegama, velikim estradnim imenima, sam dogovarao nešto ali nam treba dobra pjesma.
Kad smo kod dueta, tvoja i Koketova pjesma ima zanimljivu priču…
– Pa duet s Koketom je nastao isto kao kad ti u vožnji pukne guma. Znači sasvim slučajno. Došao sam u studio da poslušam neku pjesmu. Našao se tu i Koke koji je ovu pjesmu trebao snimiti sa Sašom Matićem. Zezali smo se i u šali promijenili tekst. Kaže on meni sad ćemo mi ovo snimiti, a meni se baš svidjela ideja i odmah uđemo u studio i na prvu onako otpjevamo. Nisam ni slutio da će to biti finalna verzija. To je bilo to, gotova pjesma.
Danas mnoge tvoje kolege bježe od snimanja albuma i izbacuju pjesmu po pjesmu. Opravdanje nalaze u tome da sa albumom ne mogu sve pjesme kvalitetno ispromovisati. Imaš li drugu teoriju jer ipak snimaš kompletan album?
– Pa to dijelimično jeste tako, ali mislim da dobra i kvalitetna pjesma uvjek isplovi na vrh. Mislim da kao mlad sam pjevač, da bih postigao uspjeh i ostavio neki trag iza sebe moram prvo imati barem pet kvalitetnih albuma, i tek onda se može preći na varijantu singl po singl. Ali, svako ima svoj način rada.
Da li si kao klinac želio postati pjevač? I da nisi uspješno uplovio u estradni svijet, šta bi bio?
– Kao klinac sam bio Ronaldo, onaj Brazilac, a ne ovaj Portugalac, i maštao sam da ću nekada biti slavni veliki fudbaler baš kao on. Ali, eto, taj mi se san ne ostvari nego skroz nešto ono što u tim mladim danima nisam nikako volio, niti simpatisao. Ipak, danas najviše na svijetu volim muziku.
Živiš da relaciji Mostar – Sarajevo. Zbog posla u šeheru si češće nego kući. Hoćeš li možda promijeniti adresu prebivališta?
– Pa baš tako, živim na relaciji Mostar – Sarajevo, ali preciznija adresa mi je “na točkovima”. Što se tiče preseljenja nikad se ne zna, mada sam se navikao na tu relaciju, tako da mi nikada ne predstavlja neki problem ako se moram uputiti iz Sarajeva za Mostar ili obrnuto.
Voliš sport. Jesi li se nekada aktivno bavio nekim… I koliko danas upražnjavaš sportske aktivnosti?
– Kao što spomenuh, nogomet je moja prva i najveća ljubav. Aktivan sam bio sve dok se nisam počeo profesionalno baviti muzikom, mada mi je i sada u krvi. I danas kad nađem vremena organizujem se s društvom i odigramo koju utakmicu. Drugih aktivnosti, tipa teretane, nema.
Znači, ne živiš baš zdravim životom. Paziš li barem na ishranu?
– Moje radno mjesto je kafana, tako da nikako ne mogu voditi zdrav život.
Tvoj hobi je, jednom si kazao, skakanje…hoćeš li u neki svoj tefter upisati i skok sa Starog mosta?
– Pa, eto, može se reći da mi je skakanje u vodu neki ljetni hobi. A, najveća visina s koje sam skočio je nekih 15-ak metara. Da, Stari most je prevelik zalogaj, ali ne znači da neću nekada skočiti. Čut će se kad me “prenese”.
OSTATAK RAZGOVORA U PRINTANOM IZDANJU
