Amer Džekman je nedavno napustio „Survivor“, a na iznenađenje mnogih njegov plavi tim ga je izglasao za ispadnje. Stomatolog, MMA borac i aktivista iz Sarajeva je bio u jednom trenutku i kapiten plavog plemena.
Nakon što je stao na stranu Marine Ivić i smatrao da nije trebala biti nominovana, od nje je izgubio u duelu. Amer sumira utiske nakon dolaska iz Domikanske Republike. Pričao je o tome kakvo je iskustvo živjeti u teškim uslovima, ali i koje je životne lekcije je naučio.
Jesi li razočaran što nisi dočekao finale?
-Iako mi je želja bila pobijediti, nikako ne mogu reći da sam razočaran. Sada kad su se malo emocije smirile, osjetim mir i zadovoljstvo postignutim. To sam i želio, da nakon završetka „Survivora” ostanem čovjek i timski igrač. Želio sam ovu igru igrati pošteno iako sam od početka znao da će biti teško.
Šta je presudilo da te plavo pleme izglasa za duel?
-Znao sam da ću biti izglasan jer po logičkom slijedu stvari sam ja, nakon Marine, bio na meti. A nakon mene i Denis. Negdje sam pretpostavio da je to cilj struje u plavom plemenu koja se želi riješiti jačih igrača. Ne zamjeram im, svako ima pravo igrati ovu igru kako želi, ali ja nisam imao stomak da je igram na način koji se krši sa mojim stavovima i moralnim principima.
Da li je druženje sa Marinom razlog zbog kojeg si bio nominovan?
-Mislim da je moja podrška Marini bila samo izgovor za nominaciju. Kao kapetan, ali i čovjek htio sam reagovati na nepravdu, isto kao što bih uradio za bilo koga iz plavog plemena. Nije mi bilo jasno, kako nekoga mogu nominovati samo zato što želi da kuha, a pri tome je dobar u igrama i ima dobru statistiku. A onda sa druge strane, kada su mene nominirali, onda su se promijenili kriteriji za nominovanje.
Kakvo je iskustvo bilo „Surivor“?
-„Survivor“ vas uzme zauvijek i promijeni. Neka stara verzija vas ostane na otoku. To je avantura gdje toliko lijepih i manje lijepih stvari ispliva iz čovjeka, suočite se sa strahovima i vlastitim tajnama koje ste sakrili duboko u sebi. Tajna „Survivora“ je preživjeti i sebe u takvim okolnostima. Takve avanture se ne zaboravljaju, dugo poslije sanjate valove i noći pod zvjezdama, otok, pleme, poligone, sendvič, palačinke. Avantura u kojoj male stvari vrijede mnogo.
Šta si naučio tokom „Survivora“?
-Tokom “Survivora” sam naučio koliko je važno biti zahvalan na svemu. Na porodici, na hrani, na vlastitom zdravlju. Koliko je važno biti zahvalan na svakom novom danu, jer dišete i imate mogućnost da se krećete. Najveća lekcija koju ću ponijeti sa otoka, jeste da je porodica najvažnija stvar u životu. I da sve ono što nekada odložite za kasnije, može da se ne desi, kao što je recimo mamin ručak.
Po čemu ćeš pamtiti „Survivor“?
-„Survivor“ ću pamtiti pa malim stvarima jer sam shvatio da male stvari znače. Krupne stvari su same po sebi krupne. Prvi krompir, riža, napetost na igrama, Davidove suze, more, kišovite i neprospavane noći. Svaka od ovih misli mi izaziva bujicu emocija.
Da li se bilo teško navići na uslove života?
-Da, bilo je teško. Koliko god čovjek bio spreman-fizički i psihički uvijek vas nešto može iznenaditi. „Survivor“ je nepredvidljiv, vaše tijelo vas može izdati u najpotrebnijem momentu, priroda je nepredvidiva kao i ljudi koji vas okružuju. Ne smijete se opustiti i pomisliti da ste sigurni.
Jesi li ostvario svoj cilj?
-Da, ostvario sam cilj i imao avanturu života. Teško da možete zaboraviti „Survivor“, makar i da provedete samo jedan dan na otoku.
Da li je „Survivor“ samo igra?
-„Survivor“ je život na otoku koji trebate igrati. Na ovaj ili onaj način ovisno od lične motivacije. „Survivor“ traži konstantno mijenjanje strategije i prilagodbe trenutnom dešavanju.
Stomatolog, aktivista, MMA borac. Šta je od toga najdraže?
-Sve tri stvari, čine jedan dio mene. Bilo bi se teško odlučiti samo za jednu. Svaka od njih je obilježila moj život na neki način. Ali, trenutno uživam u stomatologiji jer je to životno polje u kojem imam još mnogo toga da otkrijem i naučim.
N. N.
