Sve je počelo kada je davnih sedamdesetih godina došla iz rodnog Zvornika da studira u Sarajevu. Bila je članica jednog sarajevskog KUD, gdje su primijetili da ima izuzetno lijep glas, ali nije joj ni na pamet padalo da se bavi pjesmom. Jedan slučajni susret, odnosno audicija, pred tada popularnim i izuzetno zahtjevnim kompozitorom Damjanom Babićem, preokrenuo joj je život naglavačke.
Potpisala je ugovor za snimanje prve pjesme i za taj ugovor, kako nam je rekla dobila je samo jednu čokoladu. Htjela ili ne htjela, Nada Obrić postala je jedna od najpopularnijih pjevačica narodne muzike u nekadašnjoj Jugoslaviji. Nizali su se hitovi jedan za drugim, od one čuvene „Gdje se dvoje vole suvišan je treći“, pa do njenih najvećih hitova „Ne dozvoli da te druga voli“, Dugo te tugo očekujem“… Jedan od njenih velikih hitova je i pjesma „Bolna ti ležim“. Gledajući sa današnje tačke gledišta ta pjesma je bila nekako i proročanska, barem kada je u pitanju njeno zdravlje. Ali, Nada se hrabro bori, ne predaje se, istrajna je u svim svojim željama, a posebno u onoj koja se odnosi na njeno zdravlje.
Kako gledate na današnje uspjehe ili početak bavljenja pjesmom ovih sadašnjih pjevača?
-Iskreno, meni je njih zaista jako žao. Oni sami sebi sve dozvoljavaju, njihovo ponašanje je jako nisko, pa onda dosta toga moraju da trpe, da se pretvaraju u nešto što nisu oni sami. Ja sam imala sreću da sam radila u najljepše moguće vrijeme, koje je moglo da postoji za ovaj posao.
Da li je u Vaše vrijeme bilo klanova na estradi?
-Ne, sigurno nije, ali naravno da je neko od nas nekog više volio, nekog manje, a isto tako je i sa poštovanjem. Nas po deset je išlo na turneju i to po 42 dana. Tačno se znalo gdje je kome mjesto. U svoj toj gužvi morali smo se družiti jedni sa drugima, a ono što je posebno važno svi mi smo beskrajno poštovali publiku, ali i ta ista publika nas. Nismo imali ni obezbjeđenje, niti je ko od nas vodao sa sobom šminkere ili frizere. Bezbroj puta sam se u kolima i šminkala i frizuru pravila. Šaban je tada u to vrijeme isto počinjao da pjeva, pa bio je tu Toma i neki drugi. Bila je to jedna grupa pjevača koji su bili vodeći, pa oni srednji i onda oni drugi. Svi su znali gdje je kome mjesto i to se poštovalo.
Bili ste student, pa ste kao pravnica i radili, pa onda brak, djeca, domaćica. Kako ste ta tri zvanja, pravnica-pjevačica-domaćica usklađivali?
-Bilo je to sve baš, baš mnogo teško. A, uz to imala sam najstrožijeg oca tada u to vrijeme. Često mi je govorio, kada on mora da zapjeva negdje u kafani, mora dobro da to plati, a meni plaćaju da pjevam. Kao, po njemu se ja jako, jako dobro provodim. Onda sam ga pozvala da ide sa mnom na jedan nastup nekih 300 km udaljen, rekla sam mu samo sjedi, dobit će od ptice mlijeko samo hajde sa mnom. Krenuo sa mnom, vratili smo se negdje pred zoru, nisam ni spavala i odmah poslije ručka morala sam u Čapljinu na koncert. Kažem ja njemu, da i on ide sa mnom, ali nije pristao. Rekao mi je da mu daju cijelu Čapljinu i sa njenim predsjednikom ne bi išao. A, ja sam morala odmah po povratku iz Čapljine ujutro na posao. A, tada sam imala malu kćerkicu.
Koja pjesma je bila Vaša odskočna daska?
-Ja sam imala veliki jugoslovenski hit „Neću drugu ljubav“, ali osim u Bosni, u ostatku zemlje niko nije znao ko je pjeva. Čudan sam ja pjevač. Na pozornici sam bila kao da me neko uključi u struju, za razliku od Bebe Selimović, Zehre Deović koje su samo mirno stajale i otpjevaju svoje. Nosila sam ja tada i mini suknje. Ali, niko nije čuo za mene, sve dok nisam snimila pjesmu „Ne dozvoli da te druga voli“. Ta pjesma je postala veliki jugoslovenski hit, pa sam se morala odlučiti ili posao ili karijera. I prednost je dobila estrada.
Svojevremeno ste bili prva pjevačica narodne muzike koja je snimila pjesmu sa nekom pop rok grupom. Snimili ste pjesmu „Šta će nama šoferima kuća“ sa Plavim orkestrom?
-Da, u pravu ste. Mene su tada zvali iz Jugotona i rekli mi, da ima jedna mlada sarajevska grupa koja je izrazila želju da snime sa mnom jednu pjesmu za njihov prvi album. Ali, prvo sam morala to da čujem i kada sam je čula rekla sam im „Momci, svaka vam čast, pred vama je uspješna karijera“. Ali, tada u to vrijeme tako nešto da snimi jedan narodnjak bilo je strahotno. Ali, bio je to veliki hit, koji se i danas sluša. Merlin i Vesna Zmijanac su na „Jorgovanima“ napravili karijere, a ja sam imala karijeru kad sam to snimila.
Vi ste bili i prva pjevačica narodne muzike koja je snimila baladu?
-Da, da bio je to stvarno cirkus. Niko nije htio da snima balade od narodnjaka. Sjećam se trebala sam da pjevam na Messamu „Ljubavi moja dobro mi došla“, a ja se odlučila za „Bolna ti ležim“. Ja došla na probu, oni spremili drugu pjesmu. Meni Bosanac pokazao samo dvije strofe, a pred izlazak na binu sam plakala kao malo dijete. Tek u trećoj strofi sam „upala“ u pjesmu, ali na svu sreću sa mnom je publika pjevala.
Da li postoji pjesma koju ste odbili, a ona kasnije postala hit?
-Da, radi se o pjesmi „Plač bez suza“. Damjan Babić je htio da ja tu pjesmu otpjevam „ala Esma Redžepova“, ja sam to odbila, jer ne mogu tako otpjevati. On to onda da Nataši Vladetić i pjesma postane veliki jugoslovenski hit i evergrin narodne muzike.
Nedavno ste izjavili da vam je Keba ukrao pjesmu „Imala sam ljubav jednu“. A, ko je kome „ukrao“ pjesmu „Sad mi trebaš“ , Vi Rizi Hamidoviću ili on Vama?
-Ja zaista i ne znam da je Rizo bilo kad snimio tu pjesmu, eto sada čujem to prvi put. Ali, znam da je Rizo Hamidović osamdesetih godina na jednom Ilidžanskom festivalu pjevao pjesmu „Dugo te dugo očekujem“. Ja kada sam je čula bukvalno sam poludjela za njom. Poslije toga ja sam išla u svaku kafanu gdje je on pjevao, samo da slušam i čujem tu pjesmu. Kada je prošla godina ili dvije dana od toga, ja nazovem Jugoton i pitam, kako je Rizo prošao sa tom pjesmom? Oni meni kažu, nikako. Prodato je samo oko 2000 singl ploča sa tom pjesmom i oni su obustavili štampanje. Tu se meni ukazala prilika da je snimim, a autor je bio Blagoje Košanin. On je izrazito bio protiv toga, jer nije vjerovao u nju. A, ja tvrdoglava kakva jesam, rekla sam da je snimam za svoju dušu, a sve ostalo je istorija po pitanju te pjesme.
Razgovarao: Bato Šišić
