Poslije brojnih privatnih problema, folk pjevač Sejo Kalač vraća se u normalne životne tokove. Zapravo, kaže on, nikada neće biti kao prije ali se već sada zahvaljujući razumjevanju i pomoći svojih prijatelja i kolega, polako “vraća u život”. Uveliko snima nove pjesme, a što se tiče nastupa tu nikada, bar kada je o njemu riječ, nije bilo krize.
Upravo zbog privatnih problema jedno vrijeme se distancirao od svega. Nastojao je sve riješiti među četiri zida. Nije, poput pojedinih, koristio medije kako bi “naplatio” sviju nesreću odnosno što prije dospio na naslovne strane, dobio veći medijski prostor.
– Imao sam dosta privatnih problema u životu… Desilo se to što se desilo i jednostavno zbog toga sam se morao povući u mirniji život – kaže na početku Kalač.
I kada te posao “ne tjera”, često dođeš u Sarajevo.
– Tako je jer Sarajevo ima posebno mjesto u mom srcu. To je grad u kojem jednostavno sve počinje, u kojem se rađa nešto novo i odakle je uvijek izlazio kvalitet, posebno kada govorimo o poslu kojim se i ja bavim. Odatle su uvijek “izlazi” najbolji pjevači, vokali… To je istina. Recimo… Safet Isović je bio i ostao najbolji pjevač svih vremena. Mi možemo pričati šta hoćemo, ali Sarajevo je uvijek posebno baš kao i ljudi koji tu žive.
Tvoja pjesma “Volim te” je autobiografska. Šta si njome i kome želio reći?
– Tu pjesmu sam snimio na pet jezika: albanski, slovenski, engleski, turski i na jezicima naših država zbog toga što sam ja internacionalna osoba. Pjesmu ranije nisam prezentovao onako kako treba, ali sada sam počeo s tim. Ona ima jasnu, ljubavnu poruku. Uvijek treba ljubav stavljati na prvo mjesto i pjevati o njoj. Ljudi treba da se vole bez obzira ko je koje nacionalnosti. I danas razmišljam kao nekad što je razmišljao Tito: nema razvrstavljanja ljudi po nacionalnosti, boji kože… Postoje samo dobri i loši ljudi i kao takve ih gledam.
Baš kao i za Sarajevo, tako i za Bihać, posebno festival Dilvada Felića Dade, vežu te posebna sjećanja.
– “Žena mog života” je pjesma koja je pobijedila na Bihaćkom festivalu. Taj festival uvijek ima veliko mjesto u mom životu jer sam ja sa numerom “Bišćanka” krenuo od tog festivala i postao jako popularan. Zbog toga se uvijek rado odazovem pozivu i pojavim se i kao takmičar i kao gost. Ne vraćam se starim autorima. Ja uvijek idem dalje i tražim nešto novo. Nekoliko novih pjesama mi je radio Dado i siguran sam da će postići slavu kao i nekadašnji moji hitovi.
Ni ti, baš kao ni većina drugih pjevača koje smo ranije viđali na “Grandovoj” sceni, više se ne pojavljuje u njihovim emisijama. Jesi li i ti “zaratio” sa Sašom Popovićem, prvim čovjekom te srbijanske produkcijske kuće?
– Nikada nisam bio u konfliktu ni sa Sašom Popovićem niti sa Lepom Brenom. Oni su ok i korektni su. Smatram da je Popović malo pretjerao sa “Zvezdama Granda”. Taj projekat jeste gledan i tražen ali nije dugoročno rješenje. To nikako ne ide u prilog nama, iskusnijim pjevačima. Mislim da nije zbog drugih, starijih pjevača
Muzika se ne gleda, ona se sluša. Muzika nije show. Nikada neću podržati nečiju ideju da od muzike napravi show ili cirkus. To je za mene umjetnost.
Ogorčen si na stanje kakvo je trenutno na estradi. Sa većinom kolega si u korektnim odnosima, ali te je jedne prilike svojim stavom šokirala Seka Aleksić. Zašto?
– Jednom sam iz Beograda avionom za Cirih putovao zajedno sa Sekom Aleksić. Imali smo nastupe u diskotekama koje su blizu jedna drugoj. Ona meni tada kaže kako će na moj nastup doći dvije njene prijateljice koje, kao vole da me slušaju, a ne vole da me gledaju. A, ja sam njoj odgovorio: “Slušaj, a na tvoj nastup će doći moja dva prijatelja. Ali oni vole tebe samo da gledaju, a ne da te slušaju! To je naša gorka istina, ali je tačna. Seku ne mogu slušati svojim ušima! Nema šanse! Neka ona pjeva koliko hoće ali ona za mene nije pjevačica. Za mene su pjevačice Šemsa Suljaković, Hanka Paldum, Vida Pavlović, Nada Mamula…. Zna se ko je pjeva. Svi ostali su samo dobri zabavljači!
Ž5 = Dosta toga bi mijenjao na estradi?
– Teško je sada raditi jer svi nastoje na bilo koji način da naprave prevaru. Zbog toga bi na našoj estradi trebalo mnogo toga promijeniti. Sve treba dobro pročešljati. Prije svega, kada je BiH u pitanju, vrijeme je da se regulišu autorska prava jer njihovim nepoštovanjem na najdirektniji način se pljačkaju estradni umjetnici. Tome treba jednom stati u kraj. Istina je da postoje ljudi kojima odgovara ovakva situacija, ali zapitajmo se jesu li ona većina ili ne? I onim pjevačima, folirantima koji ne pjevaju srcem već samo zbog novca odgovara ovakvo stanje. Meni ne odgovara. ja pjevam od svoje pete godine, a sada mi je 48. Znači već 43 godine na neki način zarađujem hljeb pjevajući i onda mi smeta kada neko karikira muziku i dolazi do izražaja, a prije svega vokalno se ne može ponositi.
Kažeš da bi, kao što je to nekada bio slučaj, svaku pjesmu trebalo poslati na “analizu” kod muzičkih stručnjaka pa tek onda, ako zadovoljava kriterije, pustiti je u eter.
– Kako sreće da ponovo dođe ono vrijeme od prije rata kada je svaka pjesma išla na kontrolu. Mnoge pjevače koji muču i mekeću treba poslati u Hag! To je nekada davno rekao Rizo hamidović i to je jedna najpamatnija izjava koju sam ikada čuo.
Ne koristim narkotike
Koliko ima istine u tome da si ili još konzumiraš drogu?
– Zlobnici to pričaju! Ako si popularan onda drugi žele da te unište. Nikada u životu nisam uzimao nikakve narkotike, čak ni jedan džoint nisam zapalio. Od toga bježim “kao đavo od krsta”, a isto tako odgajam i moju djecu. Moj jedini porok je alkohol. Volim malo popiti i ja stojim iza toga. Ali svi mi imamo neke svoje poroke, a to je moj.
