Njegova pjesma „Stope da ti ljubim” postala je hit preko noći. Stekao je simpatije publike za veoma kratko vrijeme. Iako je na stradnoj sceni dugi niz godina, a profesionalna karijera započela 2005. godine učešćem na festivalu „Sunčane skale” Neno Murić tek nedavno je kompletirao svoj prvijenac.
Željan sandžačkog sira
Na pitanje zašto je njegova vijerna publika čekala toliko dugo na albumi, popularni Rožajac kaže:
– Imao sam sreću sa pjesmom “Stope da ti ljubim” i od toga moji kriteriji pri izboru pjesama su porasli. Valjalo je nastaviti sa snimanjem pjesama koje bi ostale u nivou kvalitete kakav je bio prvi singl. Sve to je iziskivalo velika novčana sredstva, iako sam konstantno nastupao, nisam uspio da za godinu, dvije ili tri sakupim novac kojim bih pokrio troškove snimanja albuma. Riješio sam da to postignem svojim radom i zalaganjem, imao sam cilj i znao sam da on nije nedokučiv. Ogromna ljubav prema muzici me vodila dalje i vremenom su se kockice slagale. Nastupao sam na festivalima i ondje upoznavao vrhunske kompozitore koji su sada moji autori. U međuvremenu sam upisao fakultet i riješio da ga završim u roku, što se i dogodilo. Shvatio sam da čovjek može postići sve što želi ali mora biti istrajan u svojim željama i nikada ne treba odustati od njih. Nisam svjestan da je rad na mom albumu toliko dugo trajao, vrijeme se nekako izvuče, a ja sam pored muzike imao i druge obaveze koje sam morao usklađivati. Na koncu, važno mi je da sam zadovoljan onim što smo moja ekipa i ja postigli. Nastale su kvalitetne pjesme, jer smo imali vremena da malo duže poradimo na njima. Obećavam da se na drugi album neće čekati ovoliko.
Iako se još nije desila zvanična promocija alnuma “Nedostaješ mi ti”, Neno naglašava da svojim vjernim fanovima na nastupima često zapjeva i neke od svojih novih pjesama. Raduje ga činjenica da se ljudima dopadaju njegove pjesme, jer je uložio puno emocija i ljubavi u ovaj album.
Na albumu prevladavaju balade, iako se na albumu nalaze tri, četiri pjesme bržeg ritma. Brano Likić je komponovao vrlo zanimljivu pjesmu „Čitaj mi sa usana” koju Neno izvodi u duetu s Mirzom Alijagićem iz nekada popularne grupe “Mirzino jato”. Kompozicija je potpuno u retro rock fazonu iz 80-ih godina i ima šaljiv tekst u kojem su njih dvojica zaljubljeni u istu djevojku, ali na kraju ostaju bez nje.
Pored ovog, na albumu se nalazi još jedan duet. Kako je došlo do tih saradnji?
Da. Mirzu sam kao mlad slušao i njegovu pjesmu „Apsolutno tvoj” pjevao sam svojoj prvoj ljubavi. Do dueta je došlo inicijativom autora Brane Likića i ja sam bio oduševljen tom idejom. Pored njega, gošća u jednoj pjesmi je poznata crnogorska pjevačica Ivana Martinović, a saradnja je bila spontana, sa Ivanom sam dugogodišnji prijatelj.
To nisu jedina iznenađenja, na ovom albumu si se okušao i kao autor?
– Tačno. Uz pomoć umjetnice Merime Delić napisao sam pjesmu koja nosi naziv „Zahir”. Inspiracija je bio roman Paola Koelja, a „zahir” predstavlja „osobu koju toliko volite da vas ta ljubav dovodi do ludila”. U jednoj riječi stalo je mnogo epiteta o vječnoj ljubavi. Ona je vesela pjesma i ima potpuno pozitivan tekst.
Okupio si najbolje oko sebe… od Harija Varešanovića, Fahrudina Pecikoze, Nikše Bratoša, Brane Likića, Alena Slavice, Samira Mujagića… do ekipe iz Makedonije koja je sarađivala s pokojnim Tošetom Proeskim… Je li iko uspio da napravi pjesmu koja će parirati onoj koju ti je Hari napravio 2005. – Stope da ti ljubim?
– Uspio sam da okupim sjajnu ekipu saradnika, a to na neki način garantuje uspjeh. Imao sam pjesmu koju su ljudi više poznavali nego njenog izvođača. Na koncertima su od riječi do riječi pjevali sa mnom, a ja sam shvatio da je bolje da poznaju i vole moje pjesme nego sa sam non-stop na televiziji, a da publika ne zna šta pjevam. Važno mi je da smo nastavili sa kontinuitetom, tvrdim da je svaka pjesma vrlo lijepa, tekstovi imaju priču i svakoj od njih smo pristupili sa puno ljubavi. Posljednji sud o pjesmama ipak će donijeti publika, a ja ću biti sretan ako slušaoci budu uživali u emociji koju prenosim kroz svoje pjesme.
Šta je sa spotovima?
– Do sada imam snimljena dva spota, ali namjeravam uskoro ekranizirati naslovnu pjesmu.
Na vrhuncu svoje slave samo u jednoj godini bio si više puta u Australiji, što nikome nije pošlo za rukom. Ako nam je zemlja kengura mjerilo, onda ti se nevjerovatan uspjeh smješi jer uskoro ponovo ideš tamo.
– Istina, pjesma „Stope da ti ljubim” mi je donijela neočekivanu popularnost. Zahvaljujući njoj dosta sam putovao i održao desetine kvalitetnih koncerata. Svaki nastup je bitan i svaki kvalitetan koncert je dio naše uspješnosti. Publika uvijek prepozna iskrenu emociju i svojim prisustvom pokaže da vas poštuje i uživa u vašim pjesmama. Raduje me što ima sve više onih koji poštuju moju muziku i često mi se obraćaju putem društvenih mreža. Sada već imam slatki problem, jer njih stotinak žele da posjeduju moj CD-e, a uglavnom žive van BiH. Obećao sam da ću o svome trošku da im pošaljem poštom svoj album. U junu sam ponovo u Australiji, imat ću nastupe u Sidneju i Melburnu. Radujem se susretu sa sestrom, zetom i njihovom djecom, ali i susretu s prijateljima kojih u ovoj dalekoj zemlji imam dosta.
Nedavno si dobio zvanje profesora historije, a trenutno si na magistarskom studiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Da li sebe vidiš u budućnosti za katedrom, i kako usklađuješ obaveze sa muzikom?
– Želja mi je da se u budućnosti bavim istraživačkim radom i bit će ispunjen ako uspijem da doprinesem nauci. Muzika je moja prva i velika ljubav i ako bi morao da biram opredijelio bih se za muziku. Mislim da na ovom polju mogu više dati. Imam dosta obaveza ali dobrom organizacijom uspijevam da uskladim sve to.
Rođen si i odrastao u Ražaju, ali si u Sarajevu proveo pola svog života. Reci nam koju kuhinju više voliš? I, nedostaju li ti ovdje mantije ili neka tradicionalna sandžačka jela.
– Volim domaću kuhinju i to bih mogao svakodnevno konzumirati. Najviše se zaželim mliječnih proizvoda iz moga kraja, posebno sira. Ostalo sve ima u Sarajevu, buredžici su zamjena za mantije, a pite su u šeheru neprevaziđene. Naučio sam spremati nekoliko vrsta jela, ali ipak moj specijalitet nema veze sa sandžačkom niti bosanskom kuhinjom, to je rižoto sa gljivama i piletinom.
A, za koga navijaš u fudbalu? A u košarci? I, uopšte koliko pratiš sport?
– Nekada sam se rekreativno bavio fudbalom, ali već godinama nemam vremena za to. Za nijansu sam više na strani FK Željezničara i kada izvodim na nastupima Tifinu pjesmu „ Grbavica” osjetim da me atmosfera ponese i na tren se nađem na tribinama „plavih”. Košarku sam pratio redovno onda kada je reprezentacija BiH imala odličnu igru, a kasnije je volja splasla. Najviše volim atletiku i jedva čekam Olimpijske igre da otpratim sve atletske discipline.
– I danas pratim šta se dešava sa za rožajskim fudbalskim klubom “Ibar”, za koji također navijam.
Okušao si se u u glumačkim vodama. Jesi li stavio tačku na taj poziv ili dobio još veću želju za novim ulogama?
– Gluma je jedno vrlo zanimljivo polje umjetničkog djelovanja. Dok sam bio mlađi igrao sam u nekoliko pozorišnih predstava i daske su me zaista privlačile. Na filmu sam se pojavio sasvim slučajno, ali je to bilo simpatično iskustvo. Imao sam do sada tri četiri epizodne uloge, ali najdraža mi je ona u seriji „Krv nije voda” režisera Envera Puške, gdje sam igrao uz bardove našeg glumišta Jasnu Diklić, Maria Drmača i pokojnog Nebojšu Veljovića. Ovdje sam imao ulogu profesora muzike i odlično sam se snašao jer sam pohađao časove solo pjevanja pa sam iskoristio vježbe koje sam savladao uz svoju profesoricu pjevanja Amilu Glamočak. Možda bih ponovo zaigrao u nekom filmu, ali bih volio da bude neka uloga bliska mome karakteru.
Čuješ li se sada sa svojom profesoricom?
– Nažalost ne. Sa profesoricom Amilom nisam već dugo u kontaktu.
Deaktiviran profil
Šta je sa tvojim ljubavnim životom?
– Zaljubljen sam, moram vam prizanti i ne bih znao funkcionisati bez ljubavi. Međutim, ja sam od onih ljudi koje ne drži mjesto, iako potajno želim da se skrasim, nekako mi se još uvijek čini da nisam spreman na ozbiljne stvari.
Koliko vremena provodiš na društvenim mrežama, Facebook, Twitter… Ovih dana te nema na Facebooku, a lično znam da imaš svoj profil. Ima li neki razlog zbog kojeg se kriješ?
– Facebook mi je nekada oduzimao puno slobodnog vremena i onda sam zbog toga znao biti ljut na samoga sebe. Kada osjetim da pređem granicu onda profil deaktiviram i odmaram neko vrijeme. Ovaj put sam se povukao s razlogom. Imao sam problem sa djevojkom koja je htjela ući u moj život, svakodnevno me pratila i javljala se na Facebooku. Ignorisao sam takve poruke, ali ona je prešla granicu i počela da mi prijeti, čak i smrću, ako ne budem postao dio njenog života. Nije lijepo kada čitate takve stvari, bez obzira što u njih ne vjerujete.
Igraš li igre na sreću?
– Ponekada odigram bingo, ali i ispunim loto listić, mada se rijetko sjetim kojim danima je izvlačenje.
Možda si milioner a da i ne znaš?
– Hahaha… možda. Je li se Lutrija oglašavala da neko nije došao po premiju?