Sarajka Jasna Gospić svoju pjevačku karijeru započela sa 16 godina u grupi “Plima”, koju je osnovao njen brat Zoran Gospić. Karijeru nastavlja kao četvrti i posljednji vokal u “Ambasadorima” – bosanskohercegovačkom pop-rock sastavu u kojem su svojevremeno nastupali Zdravko Čolić, Ismeta Dervoz i Hajrudin Varešanović.
Moda uz muziku
Jasna je učestvovala na svim većim festivalima zabavne muzike kod nas, između ostalog na Splitskom festivalu, sarajevskom Šlageru sezone, Zagrebfestu i Opatijskom festivalu, te na nacionalnim izborima za Pjesmu Eurovizije. Dobitnica je “Estradne nagrade Jugoslavije” i mnogih drugih priznanja. U saradnji s najpoznatijim domaćim autorima objavila je četiri albuma i nekoliko singlova.
Na domaću estradnu scenu Jasna, koju publika pamti po uspješnicama “Dođi u pet do pet” i “Kap po kap”, vratila se prije tri godine albumom “Romantika”. Prošle godine, u svoju diskografsku riznicu “ubacila” je još jedan album pod nazivom “Sarajevo meni putuje”.
Od tada njena vjerna publika sa velikim nestrpljenjem iščekuje njen solistički koncert. Ova još uvijek atraktivna pjevačica vijest o svom koncertu podijelila je sa čitaocima magazina “Express”, a svojim pjesmama brojne Sarajlije počastit će na proljeće, u prelijepom ambijentu Narodnog pozorišta. Za brojna iznenađenja koja Jasna priprema za taj, njoj veoma bitan dan, isuviše je rano govoriti. Tihim i milim glasom obećava da će naši čitaoci znati sve, ali kad za to dođe i vrijeme.
Jasna danas živi u Pragu, a svaki dolazak u svoj rodni grad čini je sretnom.
– Prag je jedan od najljepših evropskih gradova. Prepun je prekrasnih građevina, mostova, parkova… Život u Pragu je onakav kakav sami izaberete. Može da bude porodičan, tih, harmoničan, može da bude uzbudljiv i avanturistički a može da bude i inspiracija pjesnicima, scenaristima, kompozitorima…
Savršenim danom smatra svaki onaj proveden sa porodicom.
– Često se samo mimoilazimo po kući trčeći svako za svojim obavezama pa su putovanja postala jedina prilika kad smo stalno zajedno. Volim vidjeti svoje prijatelje, s njima provesti dan. Sretna sam jer imam prijatelje koja jako volim i koje znam od djetinjstva. Prošli smo kroz djetinjstvo, mladost, zrele godine svako svojim putem ali ipak zajedno. Lijepo je kad se okupimo, kad se sjećamo i smijemo glupostima koje smo radili – priča Jasna.
Kako nam već sve počinje mirisati na Evroviziju, pitali smo Jasnu kakva su njena iskustva sa ovom prestižnom muzičkom manifestacijom. Naravno, davnu 1988. godinu neće nikad zaboraviti.
– Godinu ‘88. pamtim po Jugoviziji koja se održavala u Ljubljani. Dobila sam napad slijepog crijeva i tada je takmičenje završeno za mene. Na svu sreću ne i život, jer zamalo nisam otišla zauvijek. Hvala Bogu, još sam tu. Predstavljala sam BiH a učestvovali su pjevači iz svih bivših jugoslovenskih republika. Svaka republika je slala po dva predstavnika. Bio je to svojevrstan događaj koji je odisao takmičarskim duhom, spletkama ali i divnim druženjima – ispričala nam je Jasna.
Njoj je još jedno takvo takmičenje ostalo urezano u sjećanje. Ono koje se održavalo u Skoplju kada je Maja Odžaklijevska izgubila pobjedu za jedan, jedini glas.
– Iako joj je pobjeda “umakla za dlaku” na zabavi poslije festivala Maja je prva povela kolo i zaplesala iz sve snage kao Grk Zorba!. Sjećam se i legendanog menadžera Đarovskog koji je donio kovertu sa imenom pobjednika na generalnu probu i rekao: “Otvorićemo je poslje proglašenja pobjednika”! Koverta je brižno čuvana i na naše zaprepaštenje u njoj je zaista bilo napisano ime pobjednika. Ne sjećam se ko je tada pobjedio ali po meni, bila je to pobjeda menadžera što je govorilo o njegovim “sposobnostima” ali i o nemoći pravog kvaliteta – kazala nam je pjevačica.
Jasna smatra da je današnji odabir predstavnika dosta pojednostavljen i da manjka onog lijepog druženja, ali i adrenalina.
– Danas je to pojednostavljeno tako što se pjevač odabere iz onoga što se trenutno nudi na sceni i što je dobro. Uz odabranog pjevača okupi se veliki tim raznoraznih stručnjaka, sve se dogovara, planira ali i tako to je veoma težak posao koji traži puno rada a prije svega para. Čini mi se da Evovizija više nema onaj glamur u stilu stare dame Evrope, nego je postala opštenarodno veselje, zabava za mlade. U svakom slučaju je lijepo da se nešto tako održava.
Ove godine idu odlični pjevači iz regiona, ali ipak pjesma odlučuje. Ko bude imao najbolju pjesmu taj će imati i najviše uspjeha. Pobjeda je već nešto drugo, prije svega biznis, pjesma, pjevač i na kraju karizma. Ja naravno navijam za Maju Sar, našu Bosanku ali ne samo zbog toga. Maja zaista lijepo pjeva iako ne znam baš puno njenih pjesama. Više sam je slušala uz Dinu Merlina i jako mi se dopala. Lijepa, mlada, optimistična a ostalo je do pjesme i našeg bh. tima koji mora stati iza nje kao beton, što sigurno hoće. Gledaćemo, slušaćemo, navijaćemo. Neka je sretno našoj Maji!!! – rekla je već navijački raspoložena bivša “ambasadorica”.
Pored muzike, bez koje ne bi mogla da živi, Jasna se sve ove godine bavi modom.
– Za mene nema života bez muzike. Ona je sastavni dio mene, jako je volim. Međutim, moram priznati da uživam i u tom modnom svijetu. Vidjala sam slavne modne kreatore na revijama i mislila kako je zapravo veliki uspjeh nametnuti svoje ideje, svoj stil u oblačenju. Nije to samo o tome kako ćemo izgledati nego šta ćemo o sebi reći. Moda je skupa zabava ali i sa malo para se može lijepo izgledati kada se stvari dosebno iskombinuju. Naše žene su dotjerane, elegantne i lijepe. Uvijek kada šetam Ferhadijom ne mogu a da ne primjetim koliko su Bosanke lijepe – kaže Jasna koja je predstavnica nekoliko svjetskih modnih kompanija poput Roberto Cavalli, Tara Jarmon i Sergio Taccini.
Jasna je veliki ljubitelj životinja i strašno je nervira naš odnos prema životinjama.
– Jako volim životinje. Posebno su mi dragi psi i ne kaže se uzalud da je pas najbolji čovjekov prijatelj. Boli me kad dođe u Sarajevo a na svakom koraku napušteni i izgladnjeli psi lutaju ulicama. Ne mogu da shvatim da nemamo azil za životinje – kazala je Jasna.
Ljubav prema konjima
Pjevačica nam je otkrila da je imala strah i respekt prema konjima, ali da se to promijenilo i da se u posljednje vrijeme često druži s njima.
– Moja kćerka je zaljubljena u konje i jahanje pa da bih joj udovoljila često smo išli na ergele konja kojih je jako puno oko Praga. Imali smo Olinu, krasnu kobilu koja nas je jako zavoljela a i mi nju. Konj vas samo tako neće pustiti blizu, niti će vam odmah povjerovati ali kada vas jednom pusti da ga pomilujete, da spustite glavu na njegovu onda je to za cijeli život – kaže ona.
Jasna dodaje da nije lako tezgariti, i živjeti sa koferom u ruci. A, to, kaže, najbolje znaju njene kolege. No, raditi se mora. To je takav posao.
