Andrea Šušnjara je mlada i atraktivna Splićanka, puna entuzijazma i pozitivne energije, a sve te njene pozitivne strane dijeli sa publikom gdje god nastupa sa grupom „Magazin“. Tako je bilo u Frankfurtu gdje smo razgovarali sa njom.
Na pitanje šta se trenutno dešava sa najstarijom splitskom grupom, Andrea nam je odgovorila:
–Mnogo putujemo, mnogo radimo, kako u regionu isto tako i u Evropi, a usput radimo i na novoj pjesmi. Zadnju pjesmu smo prezentirali na CMC festivalu u Vodicama i do sada ima preko pet miliona pregleda. Imamo već dogovorene nastupe za Božić i za Novu godinu, uglavnom samo zauzeti i samo radimo, kako to vi kažete u BiH, furamo dalje.
Koja si ti po redu pjevačica u Magazinu?
–Čekaj da se sjetim, mislim da sam peta. Da peta sam.
Kako je doći na mjesto jedne Ljiljane Nikoloski, Jelene Rozge i drugih?
–Nije bilo baš lako, ali dokazala sam se da im mogu biti dostojna zamjena. Ja sam od 16 godine života u tim nekim muzičkim vodama, tako da se nekako prirodno nametalo to pitanje „Magazina“, pa se meni sve to činilo normalno. U početku mi je ipak sve to nekako smetalo, jer pokušali su me smjestiti u neku ladicu sa Jelenom Rozgom, Danijelom Martinović, Ljiljanom, ali ja sam uvijek htjela biti samo svoja. Na kraju mislim da mi je to uspjelo, jer evo već sam sedam godina u grupi,imam svoje hitove i publika me identificira kao „Magazin“.
Sve tvoje predhodnice odlučile su se i krenule u solo karijeru, kako je sa tobom po tom pitanju?
–Mislim da još nije došlo vrijeme za to i iskreno rečeno ne razmišljam o tome. Jako se dobro slažemo u grupi i vladaju nekako ti neki obiteljski odnosi. Ja sam pomalo jedna lijena Dalmatinka koja ne voli previše raditi. Kada bi se odlučila na solo karijeru onda bi to zahtijevalo puno više posla, a ovako me lijepo nazovu i kažu: „Andrea, sutra putujemo tu i tu, imamo avion za Frankfurt, Amsterdam i tako dalje“. Meni to sve u potpunosti paše. Nemam pretjeranih ambicija za solo karijeru.
Da li imaš dečka, neku ljubav?
–Dečka nemam, a ljubav imam, prema muzici. Imam vremena i za privatni život. Ja sam tokom sedmice slobodna, a vikend mi je radni, tako da zaista imam vremena za sebe, a možda nađem i srodnu dušu.
Zgodna, lijepa mlada, a nema dečka. U čemu je problem?
–Mislim da je problem u meni, odnosno u mom poslu. Poznata sam, svako ima neko drugačije mišljenje o meni, pa se onda i ne trude da me upoznaju, van scene, van nastupa, privatno. Ja inače ne volim površne ljude i ta neka muška ega. Samostalna sam. A, volim da je muškarac fizički dobro građen, te da je pošten i iskren.
Kako Split regauje na bolest Olivera Dragojevića?
–Oliver je za sve nas besmrtan i mi uopšte ne prihvaćamo tu njegovu bolest. Ja mogu u potpunosti da ga shvatim, jer i sama sam sa dvadeset godina prošla hemoterapije. Otprilike znam kako mu je, kako se osjeća. Od srca mu mi svi želimo da što prije ozdravi, da izdrži sve to, a najbitnije je biti pozitivan u svemu tome. Družiti se sa pozitivnim ljudima, slušati puno muzike i smijati se.
Zbog čega si ti primala hemoterapije?
–Jako mlada dobila sam rak jajnika, sa samo 20 godina. Bio je to jedan jako težak i mukotrpan proces, dvije godine sam provela u bolnici. Mogu samo da kažem da čovjek iz toga svega izađe samo jači, ima drugačije poglede na život.
Nisam zvijezda
Da li te u tvom rodnom Splitu doživljavaju kao zvijezdu?
–Ma neee. U Splitu je sve opušteno, svako svakog zna, pa ljudi ne reguju kad prodje jedan Petar Grašo, jedna Rozga, Severina. Svi smo mi nekako prirodni, i sastavni smo dio tog splitskog života. Sve je nekako normalno i nije kao u nekim većim gradovima. Da li je to zbog zraka, mora, sunca, ne znam.
