Muzičar je otvoreno pričao o anksioznosti sa kojom se izborio, supruzi, ali i stanju u pop muzici koje je daleko ispod turbo-folka.Željko Vasić odlučio je da progovori o svojoj karijeri, pa i privatnom životu.
ŽELJKO VASIĆ ISKRENO O BRAKU, BORBI SA BOLEŠĆU I ESTRADI: Kod nas može da pjeva ko hoće!
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Da li te kao obrazovanog muzičara ugrožava činjenica da se danas i starlete bave pjevanjem?
– Kod nas može ko hoće da pjeva, ne postoji škola za estradni posao.
Da li tvoja djeca slušaju tebe i tvoje kolege?
– Ne, svojoj djeci ne namećem muzički ukus, nekako su ga sami izgradili, oni čak ni ne znaju domaće izvođače. Lenka moja ima sedam godina i obožava Keti Peri i jedva čeka da je slijedeće godine vodim u Beč na njen koncert. Sve to ona pomno prati.
Nije tajna da si kao autor sarađivao i sa mnogim narodnjacima, poput Tanje Savić?
– Kada sarađujem sa kolegama, nije bitno da li su iz folk ili pop branše, volim da me puste da ja radim onako kako sam zamislio.
Kako reaguješ na ovu ekspanziju rijaliti programa, da li ti je problem da djeci objasniš pojavu starleta?
– Kod mene su ti kanali blokirani, zaključani! Iskreno ne znam ni ko su ti likovi. Sijećam se da je skoro moj sin Andreja, koji je šesti razred, došao iz škole, bacio ruksak i pitao me je ko je ta Tijana Ajfon? Ja onako zgranut pitanjem u sekundi mu odgovorim: Ma to je jedna djevojka koja je prva u Beogradu imala „ajfon“!
Da li je teško supruzi teško da živi sa javnom ličnošću?
– Moja žena je spartanka! Postoji bezbroj situacija u kojoj je bila moj heroj. Znate, mnogo je važno kada u kući imate nekog ko će preuzeti odgovornost i obaveze da iznese mnoge stvari na svojim leđima. Moja majka kada nam dođe u goste joj se divi, prije svega zbog tempa života kojim živimo, a onda i načina na koji uspjeva sve stvari nekako da organizuje da teku lijepo. Vjerujem da ne bi uspjela pored porodice da radi bilo šta drugo.
Prije par godina si progovorio o periodu kada si se borio sa anksioznošću?
– Meni se to dogodilo baš davno, kada sam se doselio u Beograd. O tome sam rješio da progovorim jer je činjenica da se današnja populacija bori s tim u velikom broju. Živimo u stresnom vremenu i nije sramota potražiti pomoć, to je ono što sam želio svojom pričom da istaknem. Svi želimo danas da imamo magičnu pilulu za trenutno rješenje problema, a to ne postoji!
Povezani članci
