Bane Mojićević se već godinama uspješno održava na estradnoj sceni, a svoju karijeru isključivo gradi na dobrim pjesmama. U skandale nikad nije bio uvučen niti je dozvolio da mu nešto nenadano remeti sve ono što je oko sebe stvorio. Odan je muž, otac i prijatelj.
Lepa Brena
Nakon posjete našoj prijestolnici izdvojio je vrijeme i za nas pa smo u ugodnom razgovoru saznali njegove planove za budućnost, ali i mišljenje o trenutnoj situaciji na estradnoj sceni…
Vašu karijeru nikad nije obilježio niti jedan skandal, ali zato Vas mnogi pamte i po dobrim imitacijama.
– Pa mogu ja da budem i Lepa Brena, ali i Merlin po potrebi. To je bila najupečatljivija, ako ne i najbolja imitacija Lepe Brene, a za sve to su zaslužne moje „duge noge za igranje i vito telo“ (smijeh). Naravno, osim te imitacije, posebno sam ponosan na Merlina. Tu sam uradio sa velikim zadovoljstvom, jer on najviše godi mom senzibilitetu.
Merlin i ja smo se upoznali, ali ne poznajemo se dovoljno dobro. On je držao koncert u Podgorici i tad smo se sreli. Bio sam baš ushićen i držalo me je dosta dugo. Znate, ja sam odrastao uz tu muziku, uz tu sarajevsku pop rok školu koju i danas rado slušam i koja ima veliki utjecaj na ovo što ja radim u muzici.
Na „Zvezde Granda“ si došao, vidio, pobijedio iako nisi bio favorit. Je li uvijek vrebaš iz prikrajka?
– Bila je to prva sezona „Zvezda Granda“ i da, uvijek sam vrebao iz prikrajka, kako kažete, ali sad već djelujem iz prvog plana. Ta pobjeda na Grandu je i bila još uvjerljivija i veća u tom smislu što nisam bio jedan od favorita već sam elegantno ušetao i pobijedio, ali nije mi predstavljala ništa više od satisfakcije i potvrde moje muzikalnosti i mog dara koji posjedujem. Ništa mi više od toga nije donijelo, osim što sam sa toliko malo godina shvatio da mogu mnogo toga.
Za sebe ćete reći da ste dobar pjevač, ali Vi ste prije svega dobar otac i dobar muž.
– To i jeste osnova, a sve ostalo je manje važno, da ne kažem nebitno. Ostvaren sam čovjek jer sam radio na tome. Slava me nije ponijela, možda samo na neku lijepu i pozitivnu stranu, nisam se izgubio u svemu tome. Upravo to smatram svojom dobrom stranom. Ponosan sam jer sam ostao dosljedan sebi, nekim svojim idealima i vrijednostima poslije toliko godina uspona i padova. Ostao sam sa obje noge na zemlji, što je u ovom poslu najbitnije.
Loše navike
Ima li Bane Mojićević loših strana?
– Naravno da imam nekih osobina kojih se polako oslobađam kako sam stariji i iskusniji. Međutim, ništa mi toliko ne remeti život da bih ih nazvao slabim tačkama. Svi ih mi imamo, neko se bolje nosi sa njima, neko slabije, ali tu su karakter, vaspitanje i okruženje do jedne mjere. To mnogo pomaže da se čovjek izbori sa svim životnim situacijama koje su mu nametnute. Loših strana imam, ali se trudim da ih svedem na minimum.
Opšte je poznato kako ste slabi na djecu.
– Smatram da su djeca najčestitija, najljepša i najčistija stvorenja koja postoje i i da baveći se djecom i mi postajemo mnogo bolji i plemenitiji. Direktno smo odgovorni za svoju djecu na prvom mjestu, ali svojim primjerom utječemo na mlađe generacije koje treba da izrastu u zdravo društvo.
A ko je Vama od kolega bio od najviše pomoći na počecima?
– Najveću podršku sam imao od sada već veoma bliskog prijatelja Dejana Matića. Između ostalog, bilo je tu i starijih kolega koji su svojim savjetima ukazivali n to šta bi možda trebalo da promijenim, da popravim i da budem još bolji. Deki mi je bio najveća moralna i prijateljska podrška od prvog dana.
Prva sezona „Zvezda Granda“ je izrodila velike muzičke zvijezde. Je li danas teže postati zvijezda?
– Sad je hiperprodukcija zavladala svuda. Evidentno je da se u veoma kratkom periodu pojavilo mnogo novih imena koji imaju tu poteškoću da se izgrade i izdvoje i da postanu po nečemu prepoznatljivi. Svi oni dobro pjevaju, ali da bi izgradio stabilnu i dugu karjeru, moraš da imaš još taj neki djelić u sebi koji će osvojiti ljude. Neki od njih svakako da imaju taj djelić, ali za veliki uspjeh je potreban preozbiljan rad, dobra ekipa, kvalitetne pjesme, jedna doza sreće… Nemoguće je očekivati da od velikog broja pjevača većina uspije.
Tuđe pjesme
Kako podnosite razdvajanje od porodice kada Vas nema po nekoliko dana zbog nastupa?
– Pa teško podnosim ta razdvajanja, ali jednostavno to je cijena ovog života koji sam izabrao. Nema tu mnogo razmišljanja. Radiš i prihvataš svoju odgovornost. Djeca su sa majkom, supruga je ta koja je stub naše porodice.
Mnogo nastupate po regionu, je li publika svugdje ista?
– Suštinski jeste. Svi oni imaju ista očekivanja. Očekuju da daš sve od sebe i da napraviš dobar dernek i da čuju neku pjesmu koju posebno vole. Negdje na nekom terenu se više voli jedan manir muzike, negdje druge, ali ono što ih povezuje je isto.
Osim svojih pjesama, koje još rado zapjevate?
– Pjevam sve. Ne pravim tu selekciju, pjevam sve što je kvalitetno. Zaista ih ima mnogo u raznim žanrovima. Lično volim pop rok i to vrlo rado privatno slušam, a i zapjevam. Pjevam i folk i stare kafanske pjesme, sevdah… sve volim.
Kakvi su planovi za budućnost?
– Planovi su radni. Radit ću još ozbiljnije kvalitetnije. To je jedini pravi i ispravan put. Ja nisam instant u bilo čemu, već 12 godina sam tu i planiram tek da otpjevam i da kažem mnogo toga svojom muzikom.
Turbofolk je komercijala
Smatrate li da je turbofolk uništio muziku?
– Turbofolk je nešto što sluša većina. To je najkomercijalnija muzika na ovim prostorima, ali na moju sreću postoje i drugi žanrovi koji se poštuju. Mislim da je rok muzika nepravedno zapostavljena, ali postoji veliki broj hitova iz osamdesetih i devedesetih koji se i danas pjevaju. Ima dobre muzike, samo treba imati sluha za to.
Život i muzika
Može li se živjeti od muzike?
– Može, evo živim i to veoma kvalitetno i veoma opušteno. Nema mjesta kukanju. Jedna od osobina koju moraš posjedovati u današnjem vremenu je prilagodljivost. Ili se prilagodi ili umri, trećeg nema. Ne možeš opstati. Ja bih najviše volio da sam frontmen neke grupe, pravimo turneje, djevojke vrište i svima bi bilo idealno. Ali ne živimo u tom vremenu, živimo u 21. vijeku.
