Glumica Tanja Bošković je već desetak godina u penziji i kaže nema razloga više da radi.
– Ne nedostajem publici. Svi koji žele da me vide dođu u pozorište. Mora prostor da se da mladima, a drugo, sadržaj koji se nudi nije dostojan moje starosti. Nemam više vremena za gubljenje. Hoću da se bavim onim što me zanima i da otkrivam neke svjetove. Imam druga posla, nije sve u pozorištu. To je bilo do moje 35. godine, a poslije sam postala svjesna da ne postoji potpuno neistražena teritorija moje duše s kojom želim da se bavim i neću da je dijelim s publikom. Drugo, i bogu mora malo čovjek da se posveti prije nego što ode s ovog svijeta. Moram da razrješim svoje nedoumice. Smisao nije samo pozorište, bez obzira na darove koje sam dobila s neba. Smisao je ipak negdje drugdje- rekla je.
Glumica je otkrila i šta je sve potrebno za sretan život.
– Spadam u ljude čeličnog zdravlja. Imam 68 godina. Posljednjih 35 godina nisam imala ni kijavicu. Ne znam kako su ljudi postali inertni. I dalje trčim, skačem, jurim, ludujem i pjevam… Volim more i da plivam. I dalje jedem šaku hrane dnevno. Nikom nije potrebno više. Živim jedan zdrav seljački život. Nemam potrebu za prejedanjem u bilo kom smislu.Nikad se nisam prostirala više nego mogu. Gospod mi je dao dara koliko mi je dao, a ja zadovoljna.Trudim se da nemam loše misli. Doživljavam ih kao grijeh… I kad dođu loše misli, očetkam ih sa sebe. Nisam morala da nosim tuđim imenom potpisane haljine da bi mi rekli da sam vrijedna. Nahranjena sam ljubavu svojih roditelja, sestre, djece, prijatelja i komšija. Ništa nisam morala. Ne trebaju mi automobili i svuda idem pješke. Uđem u gradski prevoz samo ako žurim. Zdravlje se nalazi u našim dušama. I tijelo odreaguje na svaku ružnu i hrđavu misao. Ubi vas pamet i kalkulacija-poručila je.
(Express/ Blic)
