Svaki čovjek u svom gradu ima mjesto gdje svakodnevno izlazi, na miru popije kafu, ali i sretne se sa dragim ljudima. Jedno takvo mjesto ima i Rizo Hamidović, u kafiću „Giannini“ u centru Sarajeva.
Tu smo zakazali naš susret,a po dolasku prijatno smo bili izenađeni njegovim novim imidžom. Nije to ništa posebno, u pitanju je samo brada, ali lijepo njegovana, pa nam popularni Tajo izgleda kao Sean Connery (Šon Koneri) iz najboljih dana.
-Malo sam pustio bradu, mnogi kažu da mi dobro stoji, pa rekoh hajde da i ja njegujem taj neki mačo imidž. Šalu na stranu, ali svaka promjena nabolje čovjeku dobro dođe, pa i meni ova. U svakom slučaju, hvala na lijepim riječima.
Malo smo se „oslobodili“ od pandemije, kako ste Vi to doživjeli?
-Ma, nije još ovome kraj. I kada je sve bilo zatvoreno, a i sada kada je otvoreno, ja se ponajviše družim sa mojom kćerkom, izađemo zajedno u ovaj kafić, imao sam, ali i dalje imam što manje kontakta sa ljudima. Ja sam se vakcinisao i revakcinisao, pazim na sebe, ali mnogi ne paze ni na sebe ni na druge. Moja supruga i kćerka su se vakcinisali. Prije izvjesnog vremena na ulici me zaustavila jedna žena i glasno kaže: „Dabogda umro svako ko se odlučio na vakcinaciju u Srbiji!“ Ja odem na revakcinaciju u Priboju, a ta ista žena došla sa kćerkom, zetom, unukom, ma njih petoro došlo. Ja joj kažem, zar se ne boji da će umrijeti, a ona će meni: „Molim te izvini, lupala sam gluposti. U Sarajevu nema vakcina osim one sadake, pa samo morali doći“. Kad sam god slobodan idem na selo, tu sam najsrećniji.
Da li je bilo posla ovog ljeta?
-Odradio sam par svadbenih veselja u Sandžaku, pa sam prošle godine imao fenomenalnu svadbu u Srebreniku, a to me tako finansijski oporavilo, da je sada sve u redu. A, ove godine kod Rafeta mesara u Tutinu. Na svadbi je bilo oko 800 ljudi, a pjevao sam od 19 sati do 3 sata ujutro, a glas me služio kao u najboljim godinama moje karijere. Što se mene tiče neka sada opet sve zatvore.
Ljudi Vam na ulici prilaze, dok sjedite u kafani također, ostali ste i dalje omiljeni među njima?
-Nema razloga da ne ostane tako. Ja sam samo jedan od njih, a zahvaljujući njima ja sam tu gdje jesam. Da nije naroda, publike, ne bi bilo ni mene. Mislim, bilo bi me, tu sam, živ, zdrav, ali ne bi bilo karijere. Taj običan narod me izabrao, birao, i sve ove godine poštovao, pa tako poštujem i ja njih. Ne interesuje me kako se drugi pjevači ponašaju, niti želim u ovom intervjuu da se vežem za bilo kog od njih. Neka su svi živi i zdravi, a ovi ljudi koji me pozdravljaju, prilaze su istinski poštovaoci moje pjesme, mog estradnog života i od srca im hvala.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara i gdje ste ga potrošili?
-Ja se vodim onom narodnom „Čuvaj bijele pare za crne dane“. To je kod mene tako oduvijek bilo. To sam naučio od rahmetli velikih velikana narodne muzike, Safeta, Mehe, Zaima, Himze, koji su mi tada govorili, da odmah započnem sa uplaćivanjem penzionog osiguranja. To je meni i u meni ostalo do današnjeg dana. Ni ja ni moja porodica nikada nismo štedjeli ni na hrani i na odjeći ni na obući, izlazili smo, ali sam i odvajao sa strane za crne dane. I evo sad se pokazalo da su svi oni bili u pravu, a ja ih Bogu hvala poslušao.
Da li je osim Vas još neko u Vašoj porodici bio nadaren za pjesmu?
-Osim oca rahmetli niko se od moje braće i sestara nije prihvatio mikrofona. Bilo nas je devetoro djece, a ja sam bio najmlađi. Tada je trebalo samo hljeba da ima za jesti, a trebalo ga je mnogo, a ne da se obučeš. Ja sam od malih nogu počeo da pjevam, a bilo je tu mnogo osporavanja, ogovaranja, poput toga da ću zaboraviti oca, majku, vjeru… A, svi koji su to pričali i osporavali, oni su zaboravljali, ja sam doživio da pomažem i oca i majku, a i danas sam tu za moju braću, a ostalo nas je još samo troje.
Sudbina mi je takva i nafaka bila.
Da li ste zvanično u penziji?
-Da, jesam. Veoma dobro živim za ove prilike. Pomaže me i sin iz Kanade, malo Youtube, pomalo se zapjeva i Allahu dragom hvala, ne žalim se.
Ni sin ni kćerka nisu krenuli Vašim putem?
-Moj sin svira i pjeva na njegov način, a snimci se mogu pronaći na Youtube, a strašan je muzičar, zove se Rijan Hamidović. A, kćerka mi je bila krenula u Muzičku školu, uspješno završila tri godine, odsjek flaute. I onda je došao sin od jednog bogataša, a da bi se njemu napravilo mjesto i da ne bi imao konkurenciju, oni su mojoj kćerci rekli da nema talenta. Možete zamisliti, ne nakon tri dana, tri sedmice ili tri mjeseca, već nakon tri godine, rekli joj da nije talentirana. Napustila je, a možda je i bolje, jer danas od muzike nema hljeba. Danas jedan akademac svira u kafani sa dva stola.
Da danas morate da gradite karijeru, da li bi ste se odlučili na to?
-Kada bih danas morao da pjevam i krenem od početka, ako znaš šta je zaporak, e njega bih uzeo, svezao se njime, otišao na Jekovac i skočio u te dubine. Nedao mi dragi Bog da danas gradim karijeru. Ovo je užas!
Nema Vas nešto ni na TV?
-Zvali su me i još me zovu od Bijeljine, do Beograda, Sarajeva, ali sve sam to nekako izbjegavao. A, sada je došao momenat kada i tim TV nastupima treba da se posvetim, a posebno evo sa ovim novim imidžom.
Nakon CD-ova na kojima ste na Vaš način snimili sevdalinke i sandžačke pjesme uz saz, ljudi očekuju i jedan klasičan narodnjak. Kada će to biti?
-Veoma brzo i to uz pomoć mog Samira Zavlana i njegovog studija “Obala“ i Zlaje Sijerića koji živi u Njemačkoj. Zlaja mi je najbolje pjesme radio, jer imam dva strašna teksta.
U svakom razgovoru ističete Vašu vjeru, naciju, ništa ne skrivate?
-Tako treba i da bude. Ja ništa ne skrivam niti se stidim toga, a i što bih. Cijeli život krijemo ime, prezime, vjeru…Ako nisam mogao da biram oca i majku mogu da biram društvo, prijatelje.. Moja pjesma „Prebrojana ljeta“ pjeva se od Vardara pa do Triglava. Nakon smrti Šabana Šaulića dostigla je višemilionske preglede, a poslije rata prva ju je na svojoj televiziji pustila Dragana Mirković. Nedavno sam na Youtube ispod te pjesme pročitao jedan komentar, a koji glasi: „Mnogo lepa pesma,ali šteta što je peva Turčin“. Kakve veze imam ja sa Turcima. Zamislite koje su to budale. Dragi Bog mu dadne ograničenu pamet, a pusti mu neograničen internet. Strašno!
Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ
