Mada je već podobro ušao u sedmu deceniju života, sa svojih 65 godina popularni folker Mile Kitić osjeća se kao tridesetogodišnjak, u punoj snazi, prepun elana i spreman za nove kako životne, tako i muzičke izaove.
Nakon burnog i radnog ljeta širom regiona, a posebno Bosne i Hercegovine, počeo je svoje koncetriranje u dijaspori, pa smo tako ovaj razgovor vodili prije njegovog nastupa u klubu „Play“ u njemačkom gradu Offenbachu.
– Ma, pogledaj me… osjećam se kao stijena. Ništa me ne boli, sretan sam u životu, sve mi ide jako dobro i daj Bože da samo tako i ostane. Samo da mi je zdravlja, kako meni tako i mojoj Marti i mojoj Eleni – rekao nam je na početku razgovora raspoloženi Kitić.
– To je sve proisteklo zbog mog nastupa u Švicarskoj, pa smo se gazda i ja dogovorili da bi najbolje bilo da ja kažem da sam bolestan, pa da bi to opravdali na neki način. Međutim, mnogi mediji su to jedva dočekali, pa počeli pisati kako sam teško bolestan, u bolnici, tri bajpasa, ali sve je u redu – objašnjava dalje Mile nedavnu situaciju kada su svi pisali o tome da je navodno teško bolestan.
I ti ideš u starost. Imaš dobre godine iza sebe, ali si još uvijek aktivan na sceni?
Šemsa Suljaković je izjavila za naš magazin da bi voljela da pomiri tebe i Sinana. Šta ti misliš o tome?
– Sinan i ja se nismo svađali. Poznato je zbog čega se naljutio, a ja opet kažem, on nije trebao VIP ulaznicu za Afterparty, a i što bi kad je bio gost na mom koncertu u Beogradu. Bilo je tu propusta u mojoj organizaciji, ali tako je ispalo. Ako je potrebno ja ću da mu se izvinim, ali poslije tog izvinjenja ću isto tako da mu kažem da nisam uopće zbog svega toga kriv. Njemu sam prilazio nekoliko puta, jednom na aerodromu, pa na snimanju jedne emisije, ali on uvijek okreće glavu i onda mi je glupo da i dalje potenciram na tome. Iskreno mi je žao da nakon tolikih godina prijateljstva i zajedničkih noćenja kako u njegovoj i tako i u mojoj kući da više ne razgovaramo.
Opet kada se pred Sinanom priča o tebi, stiče se utisak da su mu oči pune suza, ali ne može da „pređe preko samog sebe“ i da razgovara sa tobom?
– Ponavljam opet, Sinan je jedna duša od čovjeka. Volio bih razgovarati s njim kada je normalan, pa da u miru sve razjasnimo.
Šta podrazumjevaš pod tim „kad je normalan“?
– Pa vidim često da je nervozan, da je ponekad van sebe. I ja ponekad nisam normalan kad se ponekad popije, ali sve je to za ljude.
Da li si pratio rat između njega i Mileta Basa?
– Svi znamo kako se raspao „Južni vetar“. Prvo su otišli muzičari, pa onda je počeo rat… Šemsa i Kemal otišli na jednu stranu, Sinan, Dragana i ja na drugu i tada je nastao definitivni raspad „Južnog vetra“, a to Mile Bas nije mogao nikako da podnese, da shvati. On se naljutio na nas sve. Morao da uzmem druge autore jer sam već osjetio pad u karijeri. Ali, ružno je što je sve to iznio u javnost o Sinanu. Miletu sam poslao pozivnice za moj koncert, a on je tu osobu koja mu je donijela pozivnice pitao: „Ko je Mile Kitić“? Međutim, jedno mora da se prizna da mi je dosta pomogao u karijeri i pridonio tome da budem danas gdje jesam.
Mile Kitić i Dragana Mirković?
– Mislim da je po tom pitanju sve poznato. Draganu izuzetno poštujem, njenu karijeru u kojoj nikada nije bilo ni jedne mrlje, njenu ličnost, uspješna pjevačica majka dvoje divne djece, ali me je jako povrijedila. Samim otkazivanjem njenog nedolaska na moj koncert nešto je umrlo u meni prema njoj što se tiče mojih prijateljskih i kolegijalnih osjećaja. A, posebno me pogodilo sšo je zabranila Šemsi i Kemalu da se pojave na mom koncertu. Stalno sam bio na njenim nastupima još u vremenu kada je radila sa Rakom.
Nedavno je za naš magazin bivša surpuga Šerifa Konjevića izjavila da ste vas dvojica jedna na drugog potezali pištolje?
-Ma, kakva ona, izmišlja gluposti. Bilo je to jedno pijansko druženje u Tuzli, ali ništa što bi bilo alarmantno. Ipak, moram da kažem da je tada bilo neko čudno i ružno vrijeme. Kada smo se okupljali i družili u Bečkom restoranu u hotelu „Evropa“ u Sarajevu u toku dana, Šerif, ja, Duško Kuliš i mnogi drugi, svi smo neke pištoljčiće nosali sa sobom. Sada iz ovog ugla gledišta shvatam da smo zaista svi bili ludi po tom pitanju.
Koliko ti je supruga Marta Savić pomogla u karijeri?
-Mnogo, zaista mnogo. Jedno je sigurno, da nisam imao njezinu bezuvjetnu podršku, ne bih danas imao ovakav uspjeh. Prvo poklonila mi je kćerku kada sam bio jos relativno mlad. Elena mi je dala neka nova krila i snagu, a Marta podršku. Estradni brakovi ne opstaju, ali mi nikada nismo imali nikakvih problema.
Da li to znači da ti je opraštala i sve tvoje afere o kojima su pisali mediji?
-To što pišu mediji ona je svaku aferu oprostila i znala za nju, a one moje prave afere neće nikada saznati. Sve što se povlačilo po medijima nije istina jer sve što je javno nije tajno, dakle nema afera (smijeh). Sve te neke navodne afere sa starletama su dio mog posla i ona me podržava u tome. Marta je kriva za dosta toga dobrog u mom životu, od tetovaže na mom tijelu pa do oblačenja i izbora pjesma, a sve što je rekla bila je u pravu. Ma, najviše volim moju Martu.
Da li bi Marti oprostio nevjeru?
-Pa, ne znam iskreno rečeno. Teško, Možda bih razmislio, sagledao razlog zbog čega je to napravila, pa joj i oprostio, a možda i ne bih.
ko je oprostiti nešto što znaš. A, kada u nešto sumnjaš, a nisi siguran, onda to treba zaboraviti, jednostavno nastaviti dalje. Pitanje je vrlo teško. Da li ti je drago što je i tvoja kćerka
Elena je krenula u muzičke vode?
– Volim što je krenula putem kojim ona želi, a i odrasla je u porodici gdje se cijeli život sviralo i pjevalo. Iznenadilo me to što najviše sluša te neke svjetske face, ali neka radi i pjeva ono što osjeća. Vjeruj mi, što sam sve do sada zaradio uložio bih u nju jer to je neka investicija kao kada dijete pošaljes na fakultet.
Tvoje gledište na današnju estradnu scenu?
– Velika je zbrka na estradi, mnogo je pjevača, jedni odlaze, drugi dolaze. Mladi treba da dolaze, mora doći do smjene generacija, mora se ići dalje. Nemam neko posebno mišljenje o toj hiperprodukciji, ali treba da bude kvalitet. Evo, recimo izdvojio bi mladog Menila Velioskog. Nije, što mu moja Marta piše pjesme veš što je dečko zaista vanserijski talenat. Ima to nešto, prije svega glas, pa tu neku karizmu, a u ruke ga je uzeo menadžer Sabit Saša Dervišević pa je pred njim zaista blistava karijera.
Po čemu pamtiš tvoje rano školovanje?
– Ja sam iz jednog manjeg sela u okolini Dervente, a iz njega sam otišao sa 12 godina. Bila su to većinom sve pravoslavna sela, ali učitelji su nam bili iz svih krajeva BiH. Moja učiteljica se zvala Emina. Ja sam kao dijete bio strašno zaljubljen u nju. U Sarajevo, tačnije u Vogošću došao sam 1966. godine, ali sam još uvijek mislio na Eminu.
U posljednje vrijeme opet te spominje Sandra Afrika da si je iskoristio?
– (Smijeh) U kojem smislu iskoristio? Šalim se naravno. Ma, ona sve radi da ostane i dalje medijski aktuelna i neka tako i radi. Djevojka zna posao i treba je podržati. S njom već tri godine nemam kontakt.
Da li je ona iskoristila tvoje ime?
– Njoj direktno nisam, ali jesam indirektno pomogao. Vodio sam je sa sobom na nastupe i tu je zapažena. Nigdje u klubu kao plesačicu niko je zapazio ne bi pa mislim da sam joj ipak indirektno pomogao da bude tu gdje je danas.
