Pop pjevač Sergej Ćetković je nakon više od godinu dana pauze objavio povratnički singl simboličnog naziva „Kofer“. Poznat po romantičnoj muzici koju stvara i izvodi, ovaj muzičar ima isti pogled i na život. Ćetković otkriva šta mu je inspiracija, šta simbolizira naslov nove pjesme, priznaje da nikad neće odrasti, ali i kako njegova supruga i on vaspitavaju kćerke.
Vraćate se na muzičku scenu premijerom pjesme “Kofer“. S obzirom na to da ste tekst sami napisali, možete li i reći gdje to „putujete“?
-U neka nova, nadam se, bolja vremena i u smislu muzike, a i života uopšte. Putujem u susret publici, novim koncertima, novom albumu, svemu što nisam mogao da ostvarim tokom prethodnih godinu i po dana, i neizmjerno se radujem tome. Putujem i u susret novim putovanjima, iskustvima i izazovima.
Uglavnom se ovakvi nazivi kao što je „kofer“ vezuju za putovanja, odlazak i dolazak, šta za vas simbolizira naslov ove numere?
-Novo poglavlje u mojoj karijeri, obilježavanje jubileja, 20 godina na muzičkoj sceni i, simbolično, odlazak iz jednog teškog životnog perioda. U koferu nosim uspomene, dobru muziku.
Kako ste zadovoljni plasiranjem pjesme i koja su bila očekivanja?
-Nikada nemam očekivanja i smatram da je to dobro u karijeri jednog muzičara. Oduvijek sam davao svoj maksimum u svakoj pjesmi koju sam snimio, a onda je prepuštao sudu publike. Mislim da je to ispravan put koji vas vodi daleko od razočaranja ukoliko neka pjesma ne prođe onako kako ste očekivali. A ne može svaka da bude hit. Važno je da znate da ste dali sve od sebe i onda ste mirni. S druge strane, ta neizvjesnost umije da bude uzbudljiva i zabavna. Što se „Kofera“ tiče, ne mogu biti zadovoljniji. Pjesma je donijela jedan drugačiji zvuk i izraz i drago mi je što je publika to prepoznala.
Pored vaše supruge i dvije kćerke koje su vam najveća inspiracija, postoji li nešto dodatno što vas inspirira za stvaranje muzike?
-Gotovo u svemu nalazim inspiraciju. U životu kao takvom, iskustvima, sreći, tugama, u trenutku, u nekom lijepom pejzažu dok vozim, u moru, u pričama mojih prijatelja, u svojoj mašti. Nepregledan je taj svijet koji možete „spakovati“ u muziku. U tome je draž posla kojim se bavim.
Situacija s pandemijom je imala veliki utjecaj na sve, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu. Kada se sve vrati u normalu, šta biste voljeli prvo da uradite?
-Nedavno se to desilo, na koncertu u Bjelovaru. Izašao sam na binu poslije više od godinu dana! To je neopisiv osjećaj za jednog muzičara koji toliko dugo nije imao nastup. Vjerujem da će vam sve kolege to reći. Tih nekoliko koraka dok izlazite, kada čujete huk publike i vidite nasmijana lica, dok vam svaki damar u tijelu igra je nevjerovatno iskustvo na svakom novom koncertu, a kamoli poslije skoro dvije godine. Onda kreće muzika, emocije, jedna posebna energija i to su trenuci koje ću uvijek nositi u svom koferu i za koje se nadam da više nikada neće imati bilo kakav prekid.
Obilježavanje 20 godina karijere je veliki uspeh. Mislite li da ste mogli nešto drugačije uraditi na tom putu?
-Sigurno je da je moglo da bude drugačije, ali to ne znači da bi bilo bolje i da bih bio ovoliko zadovoljan koliko sam, najiskrenije govorim, u ovom trenutku. Dvadeset godina nije mali period, bilo je mnogo iskušenja, bilo je zatišja, prijedloga određenih ljudi da promijenim smjer, da kvalitet podredim kvantitetu, i ono na šta sam najponosniji je što na to nisam pristao. Mlad sam ušao u ovu priču, ali nisam krenuo stranputicom jer sam vjerovao u sebe, u ono što osjećam kada je muzika u pitanju, kao i u ono što želim da predstavim publici. Iskustvo me je iz godine u godinu učilo pravim koracima kao i tome da kad se sapletem, ustanem i nastavim dalje svojim putem, bez kompromisa. Mislim da je to definicija moje karijere i ako mogu tako da kažem – uspjeha.
Vi i vaša supruga ste poznati po skladnom braku i svoje kćerkice vaspitavate. Koliko je odgovorna uloga roditelja?
-Sve je rješivo ako u porodici ima ljubavi, razumijevanja i sloge. Ništa u životu nije idealno, ali samo na taj način možemo izgraditi vlastiti ideal koji nam je dovoljan za sreću. Time postajemo bolji ljudi, a naša djeca rastu u osobe kakve treba da budu.
