Sandi Cenov govori o svom velikom jubileju, otkriva kojom je pjesmom privukao pažnju stranih DJ-ova, zašto je jednom zamalo odustao od muzičkr karijere te kako se sada osjeća u svojoj koži.
Ispričao je i čime najviše ljuti suprugu Ilinu te što najviše zanima njegovu djecu Zaru i Mikulu. Ove godine pjevač Sandi je proslavio je 25 godina karijere, a nakon brojnih hitova s albuma ‘Deseti’, već je počeo raditi na novom na kojem će se naći pjesma ‘Najljepša’, koja se svidjela mnogim stranim DJ-ima.
Pripremate li posljednji hit ‘Najljepša’ za inostrano tržište?
– Ponosan sam na to što sam autor svih svojih pjesmama, jedino za tu nisam znao kakav bi aranžman napravio. Pojavio se Shalla iz grupe Connect koji je napravio svjetski aranžman i imamo klupsku pjesmu koja je prepoznata izvan granica Hrvatske. Za tu su se pjesmu zainteresirali strani DJ-i i upravo snimamo nekoliko verzija na engleskom jeziku.
Hoće li se pjesma naći na novom, jedanaestom albumu?
– Napravit ću nekoliko verzija pjesme pa ne znam koju ću od njih uvrstiti na album. No sigurno će naći svoje mjesto, kao i pjesma ‘Oči u oči’, objavljena prije nje i aranžmanski drukčija, ali obje su nastale u mojoj kućnoj radionici.
Deseti je u potpunosti autorski album. Koliko vremena oduzima pisanje pjesama?
– Ne oduzima mnogo, osim što me supruga često zafrkava da sam autističan. Ona mi nešto govori, a ja je napola slušam i tada odmah zna da u glavi pišem refren. Ponekad su mi za tekst potrebna dva dana, a ponekad mi treba mjesec i stalno vrtim tekst dok ne pronađem pravu riječ. Dok je tražim, ne funkcionišem za vanjski svijet i u mojoj se glavi događa ludilo koje me veseli.
Ove godine slavite 25 godina karijere. Zašto ste za slavljenički koncert odabrali pozorište, a ne koncertnu dvoranu?
– Posljednjih godina samo pišem tekstove i odlučio sam da bi oni najbolje došli do izražaja u prostoru kao što je Gavella. To je bio pun pogodak i nisam se bojao hoće li se ulaznice prodati, a planule su za desetak dana. Došli su ljudi koji prate ono što radim i od prvog do zadnjeg takta pjevali sa mnom. To je fantastičan osjećaj. Bila je to večer kakvu bih svakom poželio.
Jednom ste rekli da vam je najbolje bilo na početku. I dalje to mislite?
– Mogao bih se pozvati na Juru Stublića i pjesmu ‘Sjećam se prvog poljupca’, odnosno da se ono prvo najviše pamti, ali ne znam jesam li ikada prije ovoliko uživao i bio opušten. Radim ono što volim, održavam koncerte, ne podređujem se nikakvim zakonima estrade, radim onako kako osjećam da je dobro i sâm sam kriv ili zaslužan ako se to ljudima svidi.
Jeste li tokom bogate karijere ikada željeli odustati?
– Da, kada sam s bivšom suprugom 1996. godine otišao u Pariz u želji da se maknem od svega. Povrijede te neke kritike, izmišljotine u medijima i ne znaš se s time nositi jer si mlad i sve gledaš vrlo idealistički, ali nakon nekog se vremena navikneš da je to dio posla i da ispadaš iz igre ako to ne prihvatiš. To je bio jedini takav trenutak. U Francuskoj sam jako patio za muzikom i prekretnica je bila pozivnica iz Njujorka da odradim američku turneju. Odmah sam pristao i jedva dočekao da ponovno počnem svirati.
Pokazuju li možda vaša djeca interes za muziku?
– Vole muziku, ali vole i sport, igrati se i voziti biciklom, ali to ne znači da će biti biciklisti.
Ali sin Mikula napisao je pjesmu prošle godine?
– Da, on je osmislio i to mu je fora. Tokom jedne gaže na moru popeo se sa mnom na pozornicu, izveo je i izmamio gromoglasan pljesak. Tako sam i ja kao klinac počeo. “Idem kući, vraćam se iz škole, pijem bocu Coca-Cole”, to sam smislio sa 12 godina. Smiješni su ti počeci, ali treba nekako početi.
Je li vas roditeljstvo promijenilo?
– Jako. To me stabiliziralo kao čovjeka. Na početku karijere znamo malo poletjeti jer se sami sebi činimo najvažniji. To se svakome dogodi. Kad osnuješ porodicu, više nisi ti najvažniji, nego su to djeca i sve što radiš je za dobrobit njih. Djeca te dovedu u ravnotežu, gledaš stvari objektivnije jer moraš gledati i iz njihove perspektive kako bi bio dobar roditelj.
Pjesma ‘Najljepša’ je za sve one koji ne znaju zavesti dame. Je li potrebno zavoditi suprugu kako brak ne bi postao rutina?
– Parovi se moraju zavoditi svaki dan bez obzira na staž i iskustvo. Nije dobro kada se uljuljkaju, zapuste, počnu se vrijeđati. Supruga i ja svaki se dan zavodimo i mislim da je to dobro za brak i da se čovjek osjeća živim. Glumac Robert Redford jednom je rekao da je najveći kompliment koji možete dati ženi to da joj kažete kako je lijepa. Ali pritom se ne misli samo na fizičku ljepotu.
Smeta li vam što se u tekstovima o vama i dalje provlači sintagma “otrov za misice”?
– Ljudi te zapamte po nekim stvarima koje napraviš na početku karijere i poslije se možeš zarediti, ali i dalje će te to pratiti. Znao sam se živcirati zbog toga, ali sada se više ni zbog čega puno ne živciram. Medijima je bilo zanimljivo što sam u braku s Mis Hrvatske, i to je ostalo do danas. Ne mogu to promijeniti, ali kako kaže jedna stara pjesma: “U životu svom ne bih ništa mijenjao”.
Ništa?
– Apsolutno ništa, jer sve to čini me danas ovakvim kakav jesam.
Moji usponi i padovi
Koja je najveća lekcija koju vas je život naučio?
– Biti velik kada ti ne ide i tu mnogi ljudi posrnu. Treba se izdići iz loše situacije, ne predati se i biti velik kada se sve čini crno jer uvijek postoji svjetlo na kraju tunela. Naučio me i da ne postoji osoba koja u poslu ili odnosu nema uspona i padova i zato je dobro naučiti se nositi s tim.
