U današnje vrijeme sve je manji broj ljudi koji zrače pozitivnom energijom, koji isijavaju rijetko viđenu vedrinu, a na ljude koji ih okružuju djeluju umirujuće, očaravajuće, nadahnjujuće. Na estradi se takvi mogu nabrojati prstima jedne ruke. Međutim, da još uvijek ima gospode, džentlmenskih manira, tihih i skromnih uprkos decenijama uspješne estradne karijere, pokazuje nam primjer gospodina Asima Brkana. Uspješan i ostvaren na svim poljima, pjevač zavidnih vokalnih karakteristika, privržen suprug i otac, za naš magazin govorio je o raznim temama.
Kako ste Vi kao Mostarac doživjeli nedavne nerede na ulicama grada na Neretvi?
-Doživio sam ih sa dozom bojazni, da ne kažem strepnje. Ja razumijem da su mladi ljudi puni energije, da su željni dokazivanja, ali to je eskaliralo.To se desilo u mirnom dijelu grada, gdje ljudi sjede, uživaju i onda neko dođe i polupa izloge. Njima ne bih davao previše pažnje. Ne govori se da je nedavno izletište na Buni bilo krcato ljudima, kao nekad. Djeca, omladina, svako sebi je prirpremao malo roštilja za Prvi maj. Hoću da kažem da se ljudi okupljaju i kad je ružno nešto, ali i kad je lijepo. Kad je lijepo skupljaju se još više.
Odete li vi nekad na utakmicu?
-Nekad sam išao, ali sada ne. Velež nije imao 25 godina ovakvu priliku da bude prvak. Prokockali su prvu priliku. Mislim da im nije trebalo dosuditi penal protiv Borca u posljednjoj minuti. Da imamo VAR vidjelo bi se da je igrač isfolir'o.
Primjećujete li da se život počeo vraćati u normalu. Vidite li kraj pandemiji?
-Vidim kraj pandemiji prvenstveno jer je došla vakcina. Svaka vakcina je dobra. Moći će se raditi, moći će se putovati i to je pozitivna stvar.
Kako ste Vi izdržali sve ovo? Odavno niste nastupali?
-Posljednji moj nastup je bio za 8. mart. Prije tog nastupa moj jubilarni koncert povodom obilježavanja 40 godina karijere u Skenderiji. I sad se rado sjećam. I sad mi ljudi prilaze, kažu da nije zaboravljeno. To mi daje vjetar u leđa za dalji rad.
Kako sam predever'o? Najteže mi je bilo što prva dva mjeseca nisam mogao da izađem. Kada sam dočekao trenutak da se slobodno krećem, susret s ljudima mi je olakšao i period bez nastupa. Imao sam zakazan nastup u Mostaru, ali je korona sve odgodila.
Kako komentarišete kolege koji su se javno raskukali da im treba finansijska pomoć jer ne nastupaju, ne zarađuju?
-Najviše mi je u oči upala Nina Badrić. Da li ona to radi provokativno zbog toga što je još uvijek u snazi i ima šta da pokaže ili stvarno treba pomoć članovima njenog benda ja ne znam. To ona najbolje zna. Ja mislim da to nije najljepši način eksponiranja. Svima je teško. Možda lancima trgovina nije, jer se mora jesti, a njima nije zabranjen rad. I autoprevoznici su pogođenji. Nedavno sam išao vozom za Mostar, nije bilo dvoje putnika. Nema studenata. Mislim da mnogi to rade samo da bi se eksponirali.
S ove vremenske distance kad pogledate, da li je koncert u Skenderiji zaista bio kruna Vaše karijere?
-Jeste, kako nije. I sad sam uzbuđen kad pričam o tome. Jedan takav jubilej zasluživao je da se pojave velika imena. Bio je orkestar iz Sarajeva sa najkvalitetnijim muzičarima. Aka Hukelić, Amar Češljar, Đuka Savić, Dinko Mujanović, ne bih da zaboravim nekoga. Posebno moram da istaknem, šefa orkestra, mog velikog prijatelja i istaknutog kompozitora Ljubu Kešelja, koji je napisao “Najljepšu haljinu”. Ploča sa tom pjesmom je prodana u milion primjeraka, na šta sam jako ponosan. Ponosan sam i što je Ljubo taj poziv prihvatio. Kaže on meni kad sam ga pozvao: “Asime, za tebe dolazim džaba i pješice”.
Još jedno ime koje je uveličalo taj koncert je prvak drame i pozorišta, glumac Izudin Bajrović. On kad govori, to djeluje lirski. Ja sam pjevao neke pjesme Alekse Šantića, Hamze Hume, Osmana Đikića. Tako da je bilo razloga zašto je bard glumišta Izudin Bajrović bio na mom jubileju.
Iza sebe ste imali toliko nastupa, koncerata, turneja. Pojavite se pred publikom povodom 40 godina karijere i ima li treme?
-Ima, naravno da ima. Ali sebi kađem samo opušteno, jer publika je ispred tebe. Publika dolazi samo kad imaš opuštenost, spontanost, kad voliš publiku. To je fluid koji se ne može objasniti. Ja volim ljude, volim publiku, volim da se družim. Najviše volim da pijem kafu sa ljudima, pa čak i u ramazanu. Nekad postim, nekad ne, ali ja mislim da grijeh izlazi iz usta.
Koje aktivnosti planirate u narednom periodu?
-Čekao sam Mirka Šenkovskog Geronima pune dvije godine da nađemo neku pjesmu koju možemo u zajedničkom angažmanu stvoriti. Vjerujem u njega kao autora i mislim da će to biti pun pogodak. U dogledno vrijeme bih trebao ući u studio i snimiti singl.
Ima li danas dobre pjesme? Pojavi li se neka numera za koju na prvo slušanje kažete – to je to?
-Dugo nisam čuo dobru pjesmu. Darko Lazić još umije da me oduševi. Njegova interpretacija je mehka, moćna. Mislim da su se generalno potrošili autori. Zato se mlađi pjevači dovijaju starijim pjesmama da ponude nešto novo.
Razgovarao: O.TOŠIĆ