Kemal Malovčić nakon izvjesnog vremena ponovo u Bijeljini, tačnije bijeljinskoj televiziji, u društvu svog starog drugara Dragana Dmitruka Čička, direktora produkcije “BN music”.
Kao i obično, popularni deduka Kemo, pjevač poznat po “zavrtanju frljoka” u svojim pjesmama, kako on voli nazvati neobične trilere iz vremena “Južnog vetra”, raspoložen i krajnje opušten. Upravo takav je bio i naš razgovor.
Ne znam zašto, ali bi bio red da prvo upitamo za zdravlje?
– Ako izgledam tako loše, odmah mi recite ili da idem do ogledala (smijeh).
Ima li umora, kako ide posao, traže li se nove pjesme na nastupima?
– Dobro je, šalu na stranu, sve je super. Posla ima, mada se ja više ne opterećujem takvim stvarima. Mnogo toga od ponuda “zaobilazim” i ne prihvatam sve što mi se ponudi iz više razloga. Mnogo je ovih menadžera koji to rade neozbiljno i amaterski. Imam određen broj ljudi sa kojima sarađujem i to je sasvim u redu.
Šta rekosmo za nove pjesme?
– Ja sam zadovoljan, a koliko vidim i moji obožavaoci. U stvari, ja imam veliki kredit iz prošlosti, tako da i ako mi se desi da nemam neke ekstra dobre pjesme, publika mi to ne zamjera. Oni me vole i njima poneki promašaj ne znači ništa, niti umanjuje moju popularnost. E, to je publika, vjernost, to su fanovi, kako to danas kažu za obožavaoce. Ja danas mogu pjevati šta želim, meni to stoji i ljudi to tako prihvataju.
Ne znam da li možemo zaključiti, ali koliko znamo i čujemo od kolega, nema vas mnogo u medijima, odnosno televizijskim emisijama koliko vas traže i pozivaju. Griješimo ili…?
– Pa, ne bih ja rekao da me nema u medijima. Pojavljujem se ja, ali je činjenica da je mnogo televizijskih stanica i da ljudi ne mogu baš ispratiti sve programe i emisije. Generalno gledajući, prisutan sam, nije da nisam, iako mi ni to nakon toliko godina karijere nije prijeko potrebno. U emisije se više odazivam zbog gledalaca, ljudi koji vole moje pjesme, nego zbog sebe i potrebe da nešto posebno reklamiram ili promovišem. Moje pjesme jako brzo nađu put do vjerne publike koja me prati sve ove godine, a bez koje, naravno, ne bih bio to što jesam u svijetu estrade toliko vremena.
