Snimanjem drugog dijela pjesme “Cile Mile”, Đole i njegova supruga Vesna popeli su se u sam vrh balkanske muzičke scene. Uz svoju vrhunsku pop-dens i rep muziku sa Milom Kitićem, napravio megahit. Djole je daleke 1982. godine odigrao prvi slow moshion” (usporene korake) i osvojio titulu vicešampiona svijeta.
Ima li to neke veze sa Majkl Džeksonom?
– Nema. Ja sam prvi u svijetu igrao “slow-moshion” a Džekson je igrao sasvim nešto drugo. Razlika je velika. Moji pokreti su usporeni film. To je bilo i ostalo jedinstveno na Balkanu, ali i u svijetu…
Kako sada gledate na svoju karijeru u predratnom i poratnom vremenu?
– U predratno vrijeme sam bio samo igrač, bavio se samo plesom. Poslije rata sam počeo i vokalno i plesno. Prije rata sam bio najbolji igrač na svijetu sa usporenim pokretima, osvajao najveca priznanja, bio prvak Evrope i vicešampion svijeta. Snimio sam u to vrijeme i film sa Lepom Brenom “Hajde da se volimo” i to je drago razdoblje moje karijere. Poslije je počela saradnja sa Draganom Mirković, spotovi, filmovi, pjesme…
Jeste li se okušali na evropskom planu?
– Kao vokalna grupa smo pokušavali, ali to je jako teško. Ja sam snimio jednu numeru u Berlinu kod jednog mog drugara, ali je teško zato što jednostavno naš jezik nije baš lijep drugim nacijama i onda nije bilo ni dobro. A drugo, engleski jezik, koliko god naučio, ne ispadne lijepo jer se čuje naša dikcija. Uvidjelo se da to nije to, pa sam se usmjerio na balkansko tržište. Tu smo medju najboljima…
Da li će se vaša muzika bazirati na etnu?
– Da. Ne koristim trubače ni Bregovićevu muziku, mada bih volio kad bi me on pozvao da radim sa njim i da budem deset posto kao što je on….
I vi ste, kažu, ukrali jednu romsku pjesmu iz Rumunije?
– Da, to je bila muzika jednog dečka i ja sam ga potpisao. Istina, to je bila tradicionalna pjesma iz naroda i nikad nije bila potpisana. Ja sam samo potpisao ime izvođača. Da je bio Bregović on bi sebe potpisao (smijeh).
Jeste li vi pomogli popularnosti Mileta Kitića ili on vašoj?
– Mi smo uzajamno jedan drugome pomagali. Ideja je bila zajednička. Dogovorili smo da bi spoj njegove muzike i mog pop-densa bio zanimljiv. Uradio sam mu kompletnu pjesmu “Cile Mile” – ideju, muziku, tekst i sve ostalo. On je došao i samo otpjevao i na kraju se ispostavilo da smo napravili jedan veliki hit. Pomogli smo jedan drugome. Ja sam mu napravio par mega-hitova, a on meni da uđem u diskoteke i klubove gdje je on radio. Zajedno i nastupamo i odličan smo spoj…Voli nas publika, pravimo pravi dar-mar…(smijeh).
Sa Miletom ste snimili i drugi dio “Cile Mile” (Balkanska ludnica) i ponovo napravili mega-hit?
– Ja sam od Mileta Kitića napravio Ramba (smijeh)! Kad je Silvester Stalone mogao snimiti nekoliko dijelova “Ramba” i “Rokija” rekao sam sebi zašto ne bi Mile i Vesna mogli snimiti drugi dio “Mile Cile”. Sve sam uradio, ponudio Miletu i on je objeručke prihvatio. I pjesma je postala mega-hit. Ne znači da neće i dalje biti nastavka. Samo za desetak dana bilo je nekoliko miliona gledanja. Zar to dovoljno ne govori o kvalitetu pjesme i izvođača?
Vole vas u BiH…?
– I mi volimo publiku u BiH. Kad dođemo u Sarajevo obavezno idemo u “Želju” na ćevape. Ne možemo da zamislimo život bez ćevapa. U BiH se osjećamo kao kod kuće, kao zvijezde iz naroda. Svako nas zove na kafu, piće ili ćevape, na časicu običnog ljudskog razgovora, koji razveseljava naše i druge duše. Lijepo se družiti sa Bosancima i Hercegovcima…..
OSTATAK INTERVJUA U PRINTANOM IZDANJU
