Duško Kuliš rođen je 7. februara 1960. godine u Kreševu. Od starijeg brata naslijedio je harmoniku i tako je počelo stvaranje jedne karijere. Već u osnovnoj školi u Kreševu svirao je na priredbama, a u osmom razredu svirao i na Novu godinu u lokalnom hotelu.
Kao sarajevski student školuje se svirajući po hotelima na Ilidži, Fojnici, Sarajevu, Jahorini, Hrasnici, Ilijašu…
Zbog nemogućnosti njegovih roditelja da ga finansiraju, nije mu se ostvarila želja da upiše srednju muzičku školu u Sarajevu.
Pohađao je u gimnaziju u Kiseljaku i svirao u zabavnjačkoj grupi Feniksi klavijature i pomalo pjevao i pisao pjesme. Negdje na kraju srednjoškolskih dana upoznao je Seju Pitića i zahvaljujući tom prijateljstvu ušao u svijet narodne pjesme, starogradske i romanse.
Scena sa snimanja prvog vlastitiog šou programa u produkciji Televizije Sarajevo
Po završetku gimnazije upisao je fakultet Germanistike na Filozofiji u Sarajevu. Tu zahvaljući činjenici da mu je brat Dragan svirao u narodnom orkestru RT Sarajevo, upoznao je ključne ljude kao što su Blagoje Košanin, Haris Džinović, Vasko Pokrajčić, Mirsad Ibrić, Slobodan Vidović, Omer Pobrić i drugi.
Dodjela nagrada u Skenderiji: Duško, Halid, Vajta i Monteno
Prošao je audiciju na RT Sarajevo, te za arhiv snimio 20-ak snimaka pjesama, a na pjesmama „Ne klepeći nanulama“ i „Još ne sviće rujna zora“ klavir mu je svirao Ismet Alajbegović Šerbo.
Sa nastupa kao srednjoškolac u grupi Feniksi iz Kreševa, svira na orguljama na kojima je svirala grupa Indexi
„Ilidža“ festival je u to vrijeme bio mjerilo vrijednosti na prostoru bivše države. Duško je kao debitant pjevao pjesmu „Sreli smo se kad lišće zažuti“ i osvojio nagradu za debitanta godine i nagradu stručnog žirija. Sledeća „Ilidža“ je bila presudna. Nastupio je sa pjesmom Harisa Džinovića „Ti meni lažeš sve“. Duško i pjesma doživjeli su neviđenu popularnost. Zbog tog uspjeha „Jugoton“ jer dao priliku mladom izvođaču za snimanje prvog albuma.
Slika iz serijala za album "Ako jednom poželiš da odeš" 1990.g.
Drugi album obilježila je pjesma Blagoja Košanina i Josipa Sliška (Bez tebe je gorko vino). Na trećem albumu je najveći hit autorska pjesma „Suzo moja Suzana“ a te godine je proglašena i pjesmom godine.
U društvu sa kolegicama i prijateljicama Nedom Ukraden i Hankom Paldum
Tadašnja Duškova djevojka Iva preselila se iz Sarajeva u Split, a Duško je došao za njom u Dalmaciju 1993. godine. Iako svjestan da mediji u Hrvatskoj ne uvažavaju njegov umjetnički rad odlučio je da ostane u Splitu. Iva i Duško vjenčali su se 1995. godine. Sin Marko je rođen 1996. godine, a kćerka Ena godinu poslije.
Duško, Enver, Tanja, Mile i Halid
U godinama poslije rata sa splitskim aranžerom Ivom Lesićem snimio je album „Imaš li dušu“.. Pjevao je po diskotekama i doslovce napravio neviđen posao sa narodnjacima u Hrvatskoj, BiH i dijaspori. Tu se rodila ideja za snimanje mikseva. Kroacija rekords oborila je sve rekorde prodaje sa Megamiksom, Super megamiksom i Megamiksom 2004.
Duško i Koke
