Željko Samardžić ovih dana planira izdati novu pjesmu. Pjevač je tokom korone, kao uostalom i svi, odlučio da napravi pauzu. Otkriva detalje o novoj pjesmi, ali i priča o tome kako se živi u teškim vremena.

Vrijeme za sebe

Kako se snalazite u ovom neizvjesnom vremenu bez posla?

-Snalazim se kako znam i umijem. Jedno vrijeme sam odmarao i uživao dok se nisam umorio od toga. Višak slobodnog vremena ponekad zna biti veći teret od manjka, pa sam morao da se prilagođavam novim okolnostima. Možda sam se sad već navikao na nerad. Mislim na ono što radim čitav život, a to su koncerti, putovanja i sve što to podrazumjeva. Više vremena provodim u kući, ali u posljednje vreme i u studiju.

Da li zapjevate supruzi u kući i zasvirate gitaru?

-Rijetke su moje pjesme koje se njoj ne dopadaju. Mi smo nakon toliko godina zajedničkog života prestali da se razlikujemo. Pijemo isto zaslađenu kafu, volimo ista jela, isto vino uz ribu, a drugo onako solo dok divanimo ili uživamo u romantičnim trenucima. Tako nam se slaže i muzički ukus.

Kako će se balada zvati i da li je to jedna od onih uz koje može da se zaplače?

-“Oprosti ako tražim previše”. Mislim da je jedna od onih uz koju može da se zaplače, ali i popije koja više, pa možda i polomi neka čaša.

Kako se njoj dopada Vaša nova pjesma i da li umijete da priredite romantično veče?

-Da, iako smo u braku jako dugo mi imamo vrijeme za sebe.

S obzirom na to da imate hašimoto, da li ste osjetili više strah zbog pandemije?

-Shvatio sam da je ovaj virus podmukao i opasan i da po mene može biti koban ukoliko se ne budem pazio i pridržavao mjera koje ljekari preporučuju. Nažalost, mnogi meni bliski i dragi ljudi su inficirani, a neki tragično završili.

Čuvate li se pretjerano ili se trudite da vodite normalno život?

-To me je nekako dodatno uozbiljilo u namjeri da se sačuvam od korone. Nedavno sam se i vakcinisao i sve u svemu nadam se da će ovi dani i mjeseci srušenih planova i noći bez zagrljaja uskoro postati ružna prošlost. Moram priznati da mi nedostaje život na kakav sam navikao i nadam se da ovo neće još dugo potrajati.

Volite da uživate na čamcu. Da li imate neki drugi vid zadovoljstva sada?

-Imao sam sreće, pa sam ljeto ili veći dio ljeta proveo na moru u svojoj kući. Tamo je uz more sve drugačije i nisam imao mnogo kontakta s ljudima, pa sam bio opušten. Družio sam se s morem, ribama… Bez opasnosti od virusa. To jeste moja pasija i tako najbolje punim baterije. Još malo pa ćemo izaći iz ove zime, a nadam se i pandemije.

Da li biste otvoreno mogli da kažete kako ste potrošili svu ušteđevinu?

-Ja sam dobro i ne žalim se. Ali ne mogu, a da ne iskažem zabrinutost za mnoge moje manje poznate kolege koji se teško snalaze i pokušavaju da pronađu način da prehrane svoje porodice. Mislim da javnost ima pogrešnu predstavu o našoj branši. Uglavnom je gledaju kroz poznata pjevačka imena. Ali, mi smo u manjini. Veliki je broj muzičara, tehničara, tonaca… Kao i njihovih porodica, koje direktno zavise od angažmana. Njihovi honorari nisu toliki da bi mogli uštedjeti za ovako dug period bez posla i mnogi se nalaze u nezavidnoj situaciji.

Da li je estrada najteže pogođena?

-Očigledno je da je ova pandemija izazvala veliku krizu i da je mnoge ljude to koštalo posla i dovelo u pitanje njihovu egzistenciju.

Godine pred nama

Da li ljudi koji su imali teške životne okolnosti, postaju vremenom jači ili ranjiviji?

-Pa, teško je na to pitanje odgovoriti. Pretpostavljam da većinu ljudi život nauči kako da se postave u nekim teškim situacijama. Kažu: ‘Ono što te ne ubije, ojača te’.

Na dan smrti Kemala Montena 21. januara ste se prisjetili “svog brata po duši”. Zbog čega ste ga najviše tako doživljavali? 

-Zbog toga što je Kemica, kako smo ga zvali od milja, obilježio jedan divan period mog života. Bio je veliki autor, pjevač ali i drag prijatelj. Uradili smo jedan zajednički duet “Nek živi život”. Kada smo snimali pjesmu kod Nikše Bratoša u Zagrebu, on je na svoj simpatičan način promijenio jedan dio Marininog teksta, koji kaže: “Najbolje su godine za nama”. Rekao mi je: “Ma kakvi, najbolje su godine pred nama”. I tako je snimljeno. On je bio vedar čoviek i oko sebe je uvijek zračio takvu energiju. Pun duha i šarma. Dugo bi mogao da se prisjećam i prepričavam njegove šale.

Neki dragi ljudi su se odjavili i napustili nas

Kolegama stalno dajete bezrezervnu podršku putem društvenih mreža u raznim situacijama. Da li se s nekim i čujete i šta Vas je posebno “uzdrmalo” posljednji put?

-Uvijek mi je drago kad imam priliku da podržim ili pohvalim moje kolege. Pogotovu mlađe koji dolaze i krče svoj put. Nažalost, u posljednje vrijeme je bilo mnogo više loših nego dobrih vijesti. Neki meni dragi ljudi, kolege i prijatelji su se odjavili i napustili nas. Tužno je, ali takav je život. Što reče moj omiljeni “mornar”: ‘Da nije crne, ni bijela ne bi vrijedila’.

Razgovarala: N. N.