Bilo bi više nego suvišno ponavljati koliko je Rade Lacković uspješan pjevač, koliko je zaposlen i tražen, ali i u ugostiteljskom biznisu sposoban čovjek. Kao i obično, manje na nastupima, a češće u bijeljinskoj televiziji, sreli smo popularnog Lackovića i iskoristili priliku da porazgovaramo.
Da krenemo od posla. Zadovoljni ili ne?
– Zadovoljan. Ovog ljeta sam čak malo i “prikočio” svojom voljom. Više sam se posvetio sebi i porodici. Treba čovjek malo pogledati i na sebe. Nije sve u poslu, vrijeme prolazi, bit će posla.
Neki poseban razlog?
– Ne, jednostavno treba malo usporiti. Na moju sreću ja sam jedan od zaposlenijih pjevača, ali treba malo povesti računa o sebi i porodici. Upravo smo doputovali iz Dominikanske Republike gdje smo odmarali i posvetili se jedni drugima. Do 20. avgusta imam nekoliko nastupa, a nakon toga ponovo putujemo, ali ovaj put na desetak dana u Tursku.
Lijepo. A nakon odmora, ima li nekih planova?
– Ništa posebno, septembar i oktobar će biti u radnoj verziji, ali ne pretjerano, da se ne ponavljam. Isplanirana je Evropa, u to vrijeme uobičajeno za mene i moje nastupe koje dogovorim nekoliko mjeseci ranije, kao i predhodnih godina. Ima posla, zadovoljan sam, bez posebnih planiranja i velikih ambicija.
Ima li nešto novo iz studijske radionice?
– Za sada ne, ali saradnici po tom pitanju već nešto planiraju da radimo, odnosno smimamo. Da li će ponovo biti neki singl ili nešto više od toga – vidjećemo. Nije žurba (smijeh).
Večeras smo čuli od Vaših kolega da uveliko varate suprugu. Da li je to tačno?
– Da, priznajem, “varam” suprugu, već godinama, kada god mi se ukaže prilika (smijeh). Varam je sa Drinom i Savom, ali se ona ne ljuti zbog toga, vrlo dobro zna da sam strastveni pecaroš i da je to moje istinsko opuštanje i odmor u kojem uživam u toj mjeri da je to riječima neopisivo. Inače, kako godine prolaze, sve više sam vezan za rodni kraj, za Bogatić i Šabac, za obale Drine i Save. Obišao sam svijeta i vidio mnogo toga, odmarao tu i tamo, na lošijim, boljim ili izuzetnim destinacijama o kojima se priča i piše, bude mi lijepo, ali nikako kao na obalama ovih rijeka gdje se osjećam najopuštenijim, sretnim i zadovoljnim.
