Mitar Mirić je pjevač koji uvijek ističe da je njegova karijera krenula iz BiH, Sarajeva, mada već decenijama živi u Srbiji. Iza Mitra je velika uspješna karijera, sa megahitovima koji su evergrini narodne muzike.
Bez velikih skandala
Danas ovaj 63-godišnji pjevač, može slobodno reći da je postigao i dostigao sve što jedan estradni umjetnik može postići u karijeri. Sve to Mitar Mirić gradio je i izgradio bez velikih skandala, dokazivao se samo pjesmom i uzornim i poštenim radom.
-Ova korona nas je sve unazadila. Mene više, jer ne radim, nemam kontakta sa publikom, a manje što se tiče novca. Ako u ovih četrdeset i više godina karijere nisam uspio nešto ostaviti sa strane, za takozvane „crne dane“, onda zaista ne bi mogao za sebe reći da sam uspio. Ali, Bogu dragom hvala, jesam. Postalo mi je jako dosadno, ovo je totalna promjena života. Jedino još mogu do Bosne i do Bjeljine.
Nedavno ste od BN televizije dobili ponudu da snimite emisiju o Vašem životu?
-To je za mene bio jedan takav pozitivan trenutak u ovom opštem haosu u kojem živimo. Malo je reći da sam bio presretan, jer ipak dobiti jednu takvu emisiju u kojoj ja pričam od početka moje karijere pa do današnjih dana, za mene je zaista veliko priznanje i jedna veliko zadovoljstvo raditi jednu takvu emisiju. Evo javno kažem, presretan sam.
Kada i kako je Mitar Mirić startao sa karijerom i ko Vam je pomogao?
-Moju prvu ploču snimio sam i izdao za sarajevski „Diskoton“. Možda do svega toga ne bi ni došlo, da mi nije pomogao rahmetli Zaim Imamović. Ja sam u srednju školu išao u Brčko i odmah se priključio tamošnjem KUD. Počele su da se oraganiziraju neke priredbe i na jednoj takvoj bio je i Zaim Imamović. On me zapazio, prišao mi i ponudio mi da snimim prvu pjesmu sa rahmetli Šerbom, što je meni tada i danas bila velika čast. Međutim, ja nisam bio pronašao svoj stil, u to vrijeme bilo je vrhunskih pjevačina. I danas ima dosta pjevača, ali ne tako kvalitetnih kao tada. Meni je Zaim ispunio veliku želju, da snimim taj prvi singl. Stagnirao sam sve do 1979. kada je započela moja saradnja sa pokojnim Novicom Uroševićem. I on je tada mlad došao u „Diskos“, sve njegove pjesme su odmah drugi pjevači razgrabili, a samo jednu „Poslednju stranicu“ nije niko htio. Uzmem je, snimim, odemo sa tom pjesmom na Ilidžanski festival i desi se čudo. Pobjedim i osvojim prvo mjesto kako publike isto tako i žirija. Godinu dana poslije toga opet odlazimo na Ilidžu i isto pobjeđujemo sa pjesmama „Umreću bez tebe, nevero moja“ i „Dobra stara Baščaršijo“. Sve poslije toga je poznato.
Kako ste „borilI“ sa popularnošću, i da li je bilo zlobe i ljubomornih ispada kao danas što je na estradi?
-Zlobnih komentara, ljubomore je bilo i bit će, ali tada i u to vrijeme, sedamdesetih, osamdesetih, pa i jednim dijelom devedesetih se veoma dobro znalo ko je ko, ko ima prioritet, ko se treba poštovati. Dobri i popularni pjevači su se cijenili, a oni nešto slabiji su bili zlobni. Ja se nikada nisam ni sa jednim pjevačem sukobio, ali su menadžeri bili druga priča. Oni su „podmetali noge“ drugim pjevačima, da bi svog uzdizali. Tada nije bilo medija, interneta koji bi sve to pratili, a ja sam znao Zenicu, Mostar…, tamošnje stadione napuniti sa po 20 hiljada ljudi. E, tu već počinje ljubomora.
Da niste otišli svojevremeno u Srbiju da li biste postigli toliki uspjeh, već da ste ostali u Bosni?
-To danas ne mogu da kažem, ali ono što mogu je to, da sam ja, kada sam snimio tu svoju prvu ploču za Diskoton, faktički po drugi put rođen, ali u Sarajevu. Onda sam počeo da snimam za „Diskos“ iz Aranđelovca i logično je bilo da preselim za Beograd. Ali i da sam ostao u BiH bio bi upsješan, jer za kvalitenog pjevača svugdje ima mjesta. Ja sam prvi od narodnjaka napunio zagrebačku veliku Dvoranu sportova, a bilo je to 1981. godine.
Vaš veliki hit iz osamdesetih godina „Ne može nam niko ništa“ često se zloupotrebljava, ne pjeva se u originalnom tekstu, već kako nekom u tom trenutku odgovara. Kako Vi gledate na sve to?
-Ta pjesma je snimljena 1988. godine kao ljubavna i ja je tako i danas shvatam i prihvatam. Ta je pjesma kasnije postala himna navijača „Crvene zvezde“, pa u Sloveniji ni jedna utakmica „Maribora“ nije počinjala bez te pjesme i bilo je još dosta toga. Zbog čega su je neki zloupotrijebili, zbog čega su mjenjali njen originalni tekst, nije mi bilo niti će mi bilo kada biti jasno. Pjesma i ljubav ne smiju se mješati sa politikom.
Rifet me je imitirao
Da li postoji neko od mlađih kolega koga bi izdvojili, da po Vašem mišljenu može da bude Vaš nasljednik?
-Mene može veoma, veoma teško neko da imitira, mislim moj glas i moj stil pjevanja. Jedino je to svojevremeno mogao Rifat Tepić, i to u samom početku. Sjećam se tamo osamdesetih godina kada sam objavio ploču „Našao sam pravu“, nije bilo mnogo TV nastupa, ljudi me nisu poznavali, znali su glas ali ne i izgled. Sjedimo tako Rifet i ja u kafani, a ljudi čuli da sam i ja tu i počeli tražiti upravu tu moju pjesmu. Kažem ja Rifetu, da izađe i da otpjeva. Izašao on i nakon što je otpjevao ljudi su počeli vikati, „bravo Mitre, svaka čast, pjevaj nam još nešto“. I ja sam aplaudirao. Stvarno je Rifet mogao da me dobro imitira glasovno.
Da li je bilo nekih pjesama koje ste odbili, a one kasnije postali hitovi kod drugih pjevača?
-Da, svojevremeno sam odbio pjesmu „ Da ti gužvam postelju“, a koja je postala hit u Ipčetovoj izvedbi, a i Braja mi je prije par godina ponudio jednu pjesmu. Ja je odbijem, kasnije je snimi Dženan Lončarević i sa njom „ubije“ region“.
„Doberman“ ima oko deset miliona pregleda
Danas se svašta snima, kvalitetna muzika izgubila je kredibiletet. I Vi ste snimili pjesmu „Doberman“, koja nije baš bila naišla na odobravanje Vaših kolega?
-Znate šta, ja se ponosim svakom pjesmom koju sam snimio, posebno osamdesetih godina. Tada se pjevalo, nastupalo po velikim dvoranama, a danas su prioritet diskoteke i razni noćni klubovi. Ja sam se samo prilagodio trenutnoj situaciji. „Doberman“ je ipak za kratko vrijeme postao hit i danas ima oko deset miliona stvarnih pregleda.
Još dva koncerta
Ima li Mitar još nekih neispunjenih želja po pitanju karijere?
-Imam i to dvije. Kada jednog dana stane ovo ludilo od korone, moja velika želja je da napravim, pa makar i oproštajne koncerte, po jedan u Sarajevu i Beogradu. To je moja velika želja.
Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ
