On je uvijek zadovoljan, pa čak i onda kada nije sve najbolje u poslu kojim se bavi. Promašaja ima, estrada je takva, ali se ne žali u nekom smislu da bi ga neko sažaljevao. On je samo iskren. Ako ide dobro-on to kaže, ako je nastup bio loš-ni to ne krije.
To je Ado Gegaj, pjevač koji se okitio hitovima „Okreni moj broj”, „Telefon zvoni”, Ko vojniku ljubav krade”, „Varao me jaran moj” i mnogim drugim koji se i danas rado slušaju.
U kafani je od rane mladosti, snima od 1987. godine, a ovih dana očekuje i novi album, iako ne precizira za koju će izdavačku kućun isti objaviti. Sreli smo se u Bijeljini i iskoristili priliku da malo porazgovaramo.
Ko je to u društvu Ade Gegaja?
– Moja kćerka Amanda.
Je li talentovana na oca ili ne?
– Jeste, izuzetno je talentovana, ali ne bih je volio vidjeti u svijetu estrade.
Zašto?
– Tako, jednostavno ne bih volio.
Sin je preokupiran košarkom, je li tako?
-Da, ali bih radije njega vidio sa mikrofonom nego kćerku. Vjerujem da znate o čemu govorim. Vidite i sami u šta se estrada pretvorila. Vjerujem da bi se on puno bolje snašao u ovom svijetu nego ona. Ja sam u ovom svijetu jako dugo, znam svoj posao i ne bih ga mijenjao, volim to što radim, ali znam sve nedostatke i mane ovog posla i zato ne bih volio da mi djeca uđu u svijet estrade. Što se mene tiče – pjevat ću dok sam živ.
Maločas smo čuli da pričate o dugim putovanjima i slično, te nas interesuje, ako je to već tako, koliko imate vremena za sebe, porodicu, koliko provodite vremena kod kuće?
– Jako malo. Baš mnogo putujem, porodica na neki način trpi, ali ja to nadoknadim u vrijeme kada sam slobodan, kada imam vremena da im se posvetim u potpunosti. Zamislite jednu turneju, recimo po Americi, koja potraje po tri ili četiri mjeseca. To je stvarno dug period odsustva, ali šta da radim, to je moj posao. Ipak, nađe se vremena za sve.
Da li bi nešto mijenjali u životu, u karijeri, naravno, kada bi mogli?
– Mislim da ne, mada se o tome uvijek može nešto pričati. Ponavljam, ja sam zadovoljan i sretan čovjek, ne bih mijenjao ništa. Zdravo smo, dobro smo, živi se solidno, radim ono što volim i to mi je najbitnije. Dok me zdravlje i glas služi ja ću pjevati, a imam utisak da će tako biti dok sam živ.
Nađe li se vremena za kolege pjevače? S obzirom da ne pijete i ne pušite…
– Pa, iskreno, ne nešto pretjerano. Od susreta do susreta, manje planirano. Ali, kada se sretnemo onda se lijepo i ispričamo. Mada, iskreno, ne sa svima. Sa nekima sam u iskrenim, drugarskim odnosima, a sa nekima tek iz poštovanja i poznanstva koje traje godinama. Ne pijem, ne pušim, kafana me u tom smislu ne interesuje, a valjda je otuda i mnogo manje takvih druženja i susreta. Iako sam po prirodi štedljiv čovjek, to nije razlog što ne odlazim u kafanu i slično. Da se razumijemo, nije to iz neke škrtosti prema sebi ili društvu, potroši se i ovako i onako, ali, jednostavno sam takav. Kafana je sastavni dio mog života kroz posao, tako da svoja zadovoljstva pronalazim u nekim drugim stvarima.
