Estradnu karijeru započeo je veoma mlad, bio je zapažen i perspektivan pjevač koji je u to vrijeme, još kao dječak, pjevao sa Šemsom Suljaković i dočekivao jutra uz tada mnogo poznatije i popularnije kolege.
Diskografski se oglasio krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, prodavao je na hiljade tadašnjih singl ploča, uslijedio je i “Alipašin most”, još veća popularnost i tiraži, a par godina kasnije i ulazak u najpopularniju pjevačku ekipu “Južnog vetra”.
O Draganu Šauliću moglo bi se pisati i pričati mnogo više nego što to nama prostor dozvoljava, mada je i u kratkim crtama jasno da se radi o pjevaču koji je tražen i omiljen, a medijski ne mnogo prisutan. Neki ga žele predstaviti kokuzom, pjevačem prošlosti i čovjekom koji je propao u svakom smislu te riječi. Međutim, to nije tako, jer i sami znamo da to nije istina.
Možemo li vas počastiti pićem jer smo čuli da ste totalni kokuz i da ste ostali bez krova nad glavom?
– Naravno, a drugu turu na moj račun, ipak je nešto ostalo u novčaniku (smijeh). Kasnije možemo i na ručak, nađe se nešto i kod kokuza(smijeh).
Dakle, nije tačno što se priča i piše?
– Naravno da nije, a to znate i sami. Ma, gluposti kojima neću da se bavim. Ne znam samo ko mi je to onda kupio kuću u Beogradu, poslovni prostor, vikendicu u Sokobanji ili onu kuću u Francuskoj? Samo se pitam? A da ne spominjem stan i poslovni prostor koji sam imao u Sarajevu. Te priče su definitivno smiješne.
Znamo, ali pitamo zbog čitalaca.
– Da, razumijem. Ja, dakle, radim i živim svoj život. Baš me briga šta pojedinci žele takvim pričama. Naprotiv, radim jako puno, ali me nema u medijima, pa se ljudima može učiniti da je to tako. Međutim, ja sam strašno puno angažovan u Njemačkoj, Francuskoj i Evropi uopšte. Radim po nekoliko mjeseci u komadu, malo odmorim i ponovo, a posebno mnogo radim svadbe.
Ciganske svadbe?
– Da, jako puno.
Jeste li skoro bili u studiju? Ne snimate više tako često, odnosno redovno kao ranijih godina?
– Ranije je puno toga bilo normalnije, a danas više ne. Muzika, pjevači i diskografija su u nekom “novom filmu” u kojem ja, da se primjetiti, ne želim da učestvujem. Snimam povremeno. Prije nekoliko dana snimio sam singl “Pjesma za fajront”. Internet – to je moj izdavač. Tako ću raditi i u budućnosti. Na svakih pola godine po jednu pjesmu i ćao. Kome snimati cijele albume kada se ne kupuju, za koga objavljivati, kome plaćati za objavljivanje? Meni to ne treba. Nisam bio na televiziji kada je to možda trebalo, nisam napravio karijeru putem reklame nego trudom i radom, pjesmama i nastupima. Dakle, tek sada mi to nije potrebno.
U kakvim ste odnosima sa Sinanom Sakićem? Pokušali su “napakovati” neku priču da vas zavade?
– Da, i to je dio pojednih gluparija od strane pojedinaca koji su željeli da ubace “kost” između mene i Sinana. To im nije uspjelo. Sinan zna da ga volim i cijenim, da smo djeca dvije sestre, da smo rod i da smo uvijek bili u fer i korektnim odnosima. Svašta se pisalo i proturalo kroz priče “od usta do usta”, ali to nije tačno, protiv njega nikada ne bih rekao nijednu ružnu riječ.
A brak, kako stoji situacija u braku?
– Odlično, nikad bolje. Bračna idila traje 32 godine. Djeca živa i zdrava, troje unučadi i naše veliko zadovoljstvo u svemu tome. Šta više dodati na sve ovo? Ništa.
Još uvijek radite sa Pecom Dimovskim kada su naši prostori u pitanju?
– Da, Peca je moj stari drugar, menadžer, kućni prijatelj. Nedavno smo bili u Živinicama, a zatim i Gradačcu. Bilo je odlično.
Šta se radi ovih dana?
– Prošle sedmice bio sam u Njemačkoj, a ovih par dana, konkretno, malo sam se odmarao. Čekam da supruga završi neke dokumente u vezi sa poslovnim prostorom u kojem želi otvoriti jedan manji restoran brze hrane, a onda idemo na manji odmor u vikendicu u Sokobanju. Ona će vrijeme provoditi u društvu prijateljica, a ja, kao i obično, na pecanju. To je moj odmor i uživam u tome.
Planovi?
– Nemam nekih posebnih planova niti sam ih ikada volio. Sve teče svojim tokom. Jesen će biti radna, Evropa je u radnom kalendaru, blizu dva mjeseca, i to je to.