Enes Begović je sigurno jedan od rijetkih koji za 35 godina koliko je prisutan na estradi, nikada nije ničim drugim osim kvalitetnom pjesmom i još boljim koncertima, skretao pažnju na sebe.
I ovaj razgovor s njim, u jako opuštenoj atmosferi, Begović je počeo konstatacijom kako je svjestan da nije zanimljiv „žutoj štampi“. Ali po cijenu da se nikada nigdje ni slovo ne nađe o njemu, ne želi se mijenjati. Davno je sve što se dešava među njegova četiri zida ostavio za sebe i svoje najbliže. Vjeruje da mu publika ne zamjeri što dio intime ne dijeli s njima. Siguran je da su sretniji kada im se „obrati“ dobrom pjesmom.
Učinio je to ponovo, nedavno, kada je objavio „Nema nam ljubavi“. Tu pjesmu prati vrlo neobičan, kvalitetan spot, za koji će Begović reći da je mali film koji je lijepo „upakovao“ Haris Dubica. Ovaj poznati reditelj vratio je Enesa, samim tim i publiku, u njegovo djetinjstvo, mladost, u vrijeme kada su poštari raznosili pisma i tako širili ljubav. „Pobjegli“ su od svakodnevnice i učinak je vidjljiv.
–Ni sam ne znam koliko sam dobio pohvala za taj spot. Haris je imao vrhunski scenarij, radio je sa najmodernijom opremom… Po mom mišljenju ovo je moj najbolji spot u karijeri. Dubica je radio sa najsavremenijom tehnikom i učinio ga nevjerovatnim. Svi dosadašnji su imali svoje kvalitete, ali video za „Nema nam ljubavi“ je kompozicija svega – priča na početku za „Express“ popularni Visočak.
Ova pjesma „došla“ je tri godine nakon što je objavio „Da mi nude Sarajevo“ i „100 zora“. Prolazi peta godina od posljednjeg CD-a. Svjesno pravi tako duge pauze. Smatra da njegove kolege griješe što svake godine objavljuju novi album.
-Pjevači pretjeruju kada svake godine objave album. To je degutantno jer ne treba sam sebi praviti konkurenciju. Nemoguće je za godinu dana ispromovirati kako treba sve pjesme. Ali vjerovatno se ljudi boje neuspjeha pa tako rade. Svaka dobra pjesma treba i vremena. Malo i zbog privatnih obaveza nisam mogao ući u studio. Mislim da ću do kraja godine objaviti kompletan CD. Svaku pjesmu će pratiti kvalitetan spot. Treba pjesma zaživjeti. Muzika mora da sazrije. Evo, recimo neke pjesme koje sam snimio prije 20 godina, tek sada su apsolutni hitovi – nastavlja on.
Najnovija pjesma ima snažnu ljubavnu poruku. Drugačija je od drugih i od starta „miriše“ na hit.
–Želim praviti evergrine, pjesme koje će se pamtiti. Ona je nešto posebno. Ova pjesma je našla mene, ne ja nju. Došla je spontano. Kada mi je ponudio Amil Lojo rekao je da je za mene jer je to osjetio. Svom menadžeru Nedimu Srnji rekao sam da je to hit i da je moram snimiti. Ova pjesma će ostati i bit će posebna. Imao sam na ponudi čak 300 pjesama i od njih sam izabrao šest – otkriva nam Enes.
Jedan je od onih koji propagiraju domaće. Bio bi najsretniji kada bi svi davali primat našim autorima, iako nema ništa ni protiv onih koji dolaze iz Srbije, Hrvatske…
-Prije rata su mi najveće hitove napravili Mića Nikolić, Miroljub Aranđelović Kemiš i ne bježim ni od autora koji nisu iz BiH, ali svakako da forsiram domaće. Najveće hitove poslije svih zbivanja napravili su naši autori poput Zaima Poturića, Armina Šakovića, Dine Muharemovića, Geronima… Nemam ništa protiv autora koji nisu iz BiH, ali savjetovao bih svima da rade na afirmaciji domaće scene, autora… Evo uskoro ću snimiti album za hrvatsko tržište jer su tamošnji izdavači pokazali interes za to. Znači ima me svugdje. Sad su zaživjela autorska prava, prava za izvođače i zašto onda ne ulagati u domaće, naše – poručuje Enes.
Ima i odgovor na pitanje zašto mnogi „trče“ u Beograd vjerujući da će im tamošnji autori stvoriti pjesmu koja će im osigurati uspjeh.
-Ovdje je uvijek vladalo neopravdano povjerenje prema domaćim autorima. Većina zaboravlja da je BiH koljevka najbolje muzike od sevdaha, folka, popa, rocka… Zato nema potrebe da hodamo bezveze – nastavlja naš sagovorik.
„Bosanac“ je sigurno najpopularnija tvoja pjesma. S obzirom na njemu slušanost predlagali su ti da je snimiš u novom aranžmanu, ali nikad to nisi uradio.
-I neću jer treba ostati takva kakva jeste. To je pjesma koja će nadživjeti mene i mnoge. Ona je obilježila moju karijeru. Ali vjerujte da ima jako puno mojih pjesama koje volim pjevati više od „Bosanca“. To je najslušanija pjesma svih vremena. Najviše posla sam odradio zahvaljujući „Bosanacu“, dobio najviše novca. Ona je u doba povećane tenzije patriotizma doživjela neviđenu kulminaciju i bio sam jedan od najtraženijih pjevača. I danas ljudi plaču uz tu pjesmu. Evo, recimo, nedavno u Beogradu na jednoj zabavi prvo su tražili da pjevam tu pjesmu, a tu je bio vrlo mali broj Bosanaca.
Neke tvoje kolege nagovaraju mlade pjevače da u aktuelnim muzičkim takmičenjima pjevaju njihove pjesme kako bi ih još više reklamirali. Ti to, kako čujem ne činiš?
-Meni prisiljavanje na bilo šta ne treba, posebno kada je posao u pitanju. Nikad mi nije palo na pamet da tražim od ovih mladih pjevača da na tim takmičenjima pjevaju moje pjesme. A ima ih koji to rade. I ja i moje kolege imamo jako dobrih pjesama, ali su nažalost manje zastupljene. Uporno se forsiraju neke druge pjesme, da ne kažem nekvalitetne, a ne one koje vrijede.
Kada smo već kod tvojih kolega… žale se na honorare koji dobivaju od, recimo, AMUS-a. Misle da se dovoljno ne poštuju njihova prava. Jesi li među takvim ili si zadovoljan?
-Dobijam sasvim pristojno i zadovoljan sam. Prije svega zadovoljan sam jer se to pokrenulo sa mrtve tačke i što imamo takve agencije. To je jako pozitivno. Ali svakako da može biti bolje.
Poreznici i u susjednim državama ponovo najavljuju revizije. Vele da će prvo pokucati na vrata estradnjaka. Desit će se to sigurno i u BiH. Bojiš li se poreznih provjera?
-Ma, ne bojim se ničega. Nemam ništa čega bih se trebao postidjeti, niti sakriti. Imam iskrene namjere, radim pošteno, nikoga ne varam i nemam razloga da se bojim bilo kakvih provjera odnosno revizija.
Na nastupima nemaš problema sa inspekcijama. Drugima „upadaju“ na koncerte, obustavljaju ih… Tebe još ne diraju?
-Ljudi se varaju i misle da je to propust pjevača, ali to nije tačno. Ako inspekcija prekine neki koncert onda je to propust organizatora, a ne pjevača. On je dužan prijaviti mene i orkestar. Od svakog nastupa bar ja plaćam porez koji treba.
Nije ti bilo prijatno kada si pročitao kako su naoružani momci „uletjeli“ na jednu svadbu na kojoj si, navodno, pjevao sa Gocom Božinovskom i Zlatom Petrović. Desilo se to, kako se priča, u Minhenu.
-Nije tačno da sam pjevao na nekoj svadbi u Minhenu, pa samim tim ni da su neki naoružani „uletjeli“ na taj nastup, pucali, i da smo se svi razbježali. Nije jasno kako nekome pada na pamet da izmišlja takve stvari da bi drugome ugrozio posao.
Svojevremeno si izjavljivao kako na estradi nema iskrenih prijatelja. Jesi li promijenio mišljenje?
-Pjevači su neiskreni jedni prema drugima. Nekad iz neznanja, nekad iz pakosti… dešavaju se te neke ružne situacije među nama-pjevačima. Ljudi su skloni tome da na jednu priču dodaju nešto svoje. I onda dok ona dođe do onog koga se tiče, nastane problem jer se puno toga dodaje što nije tačno. Među pjevačima samo treba malo više iskrenosti.
Jesi li ti nekada kumovao nekom „obračunu“ pa na kraju „izvukao deblji kraj“?
-Zbog mene se niko nikad nije uhvatio za glavu niti zaplakao. Radim svoj posao i ne zanima me tuđi život.
Ranije si imao dosta zdravstvenih problema zbog čega te nije bilo u medijima, nisi puno nastupao… Kako se sada osjećaš?
-Ti znaš da ja ne volim pričati o privatnom životu, ali reći ću samo da su neki loši dani iza mene. Sada je zdravlje u najboljem redu. Bilo je nekih problema, ali je to sada hvala Bogu iza mene. Imao sam dobre ljekare, bio sam u dobrim rukama, i sve se završilo kako treba.
Bilo je govora da bi mogao održati koncert u Zetri. Ali još ništa od toga. Definitvno si odustao ili…?
-Imam želju održati koncert u Zetri, ali za tako velik zalogaj treba da se poslože mnoge kockice. Kada osjetim da je reakcija publike takva da to žele, onda ću i raditi taj koncert. To se mora osjetiti i onda raditi, nikako ne srljati.
Tvoje kolege se često hvale kako su pjevale „ovom“ ili „onom“ političaru, biznismenu, za „masne“ pare… Ti ili ne pjevaš takvoj eliti ili ne voliš hvaliti sam sebe?
-Ne gledam ko mi sjedi u publici, samo osluškujem kako reagira. Naravno drago mi je ako tu vidim neke eminentne ličnosti. Evo nikada do sada nisam rekao ali pjevao sam na donatorskoj večeri koju je organizirao gradonačelnik Zagreba, a nigdje se time nisam hvalio. Ne pravim razliku izmešu prvog i posljednjeg reda, to je sve publika. Još nisam prisutan onoliko koliko bih trebao biti i u Srbiji i Hrvatskoj. Bit će i tamo puno više koncerata i smatram da treba muziku puno više njegovati. Moramo malo historiju ostaviti po strani, ne miješati je sa muzikom i propagirati pjesmu, druženje…
Da mi Kemiš ponudi dobru pjesmu, uzeo bih je
-Ranije sam sarađivao sa Miroljubom Aranželovićem Kemišem, suprugom Zorice Brunclik, i opet bih. On je maestro u muzici. Ali on ima jako puno ponuda i zašto onda čekati i hodati. Ali kada bi mi ponudio dobru pjesmu, uzeo bih je – kaže Begović.
Garažirao auto jer ga nije htio voziti zbog drugih
Priča se da si kupio dobar automobil ali ga dugo nisi izvozio iz garaže. Kažu nisi mogao voziti takav auto znajući da neko možda nema šta da jede?!
-Tačno je. Kupio sam ga od brata i garažirao ga. Nisam tako bijesno auto želio voziti jer sam razmišljao kako bi bilo onome ko možda nema danas šta da jede, a mene vidi u takvom automobilu. Nisam to htio raditi iz poštovanja prema drugim ljudima. Bilo mi je neprijatno. Sada više nemam taj problem jer vidim da ima sada puno boljih auta nego što je moje.
Pomognu pa trče da bi se pohvalili novinarima
Mada je jako aktivan u humanitarnim akcijama, o tome puno ne priča u javnosti. Gotovo nikako…
-Ne ističem svoj humanitarni rad. O tome nikada ne pričam, niti se hvalim. Ako ima onih koji to rade, neka ih ali mislim da nije ok nekome pomoći, a onda otrčati novinaru i reći da objavi kome je pomogao – iskren je Visočak.
